Govor

Zahvaljujem uvaženi predsjedavajući. U februaru mjesecu ove godine mi smo razmatrali dva izvještaja o radu Vijeća ministara, to su izvještaji za 2017. i 2018. godinu. Ja sam tada komparirajući podatke iz ta dva izvještaja zaključio da su rezultati rada, s obzirom na broj održanih sjednica, broj tačaka dnevnog reda, broj donesenih zaključaka i utvrđenih prijedloga zakona, ispod svakog nivoa, te da su katastrofalno loši rezultati rada Vijeća ministara u tom izvještajnom periodu, odnosno da su vrlo poražavajući rezultati rada s obzirom da Bosna i Hercegovina pretendira da bude punopravna članica Evropske unije. Kada sam pročitao prvu stranicu ovog Izvještaja o radu Vijeća ministara za 2019. godinu onda sam shvatio da uvijek može biti gore i uvijek može biti i lošije. Vijeće ministara je u izvještajnom periodu utvrdilo samo tri prijedloga zakona. O tome je danas kroz zastupnička pitanja govorio i kolega Arnaut. U cijeloj godini samo tri prijedloga zakona. Evo, na današnjoj sjednici na dnevnom redu se nalaze četiri prijedloga zakona koje predlažu zastupnice i zastupnici, odnosno klubovi zastupnika. Znači, samo na današnjoj sjednici zastupnice i zastupnici, odnosno klubovi zastupnika predlažu više zakona nego što je utvrdilo Vijeće ministara u 2019. godini. Kada sam uporedio zakonodavne aktivnosti Vijeća ministara BiH u ranijem periodu zaključio sam da ni ranijih godina nije bilo značajnijih zakonodavnih aktivnosti Vijeća ministara. Situacija je sljedeća: 2013. godine Vijeće ministara je utvrdilo 30 prijedloga zakona; 2014. – 20; 2015. – 30; 2016. – 25; 2017. – 28; 2018. – 9 i 2019. – 3. Kao što vidimo situacija se u zadnje dvije godine značajno pogoršala, odnosno Vijeće ministara BiH predlaže sve manje i manje zakona. Za sedam godina, od 2013. do 2019. godine, Vijeće ministara je utvrdilo 145 zakona, prosječno 21 zakon u jednoj godini dana. Poređenja radi, a i to smo danas čuli, Vlada Republike Hrvatske u jednoj godini usvoji oko 200 zakona. Iz navedenih podataka očito je da je Vijeće ministara BiH jedna od rijetkih vlada u regiji kojoj je mrsko usvajati i predlagati zakone, odnosno vršiti osnovnu zadaću iz svog djelokruga rada. Ovo je, po meni, zaista poražavajuće saznanje. Na drugoj strani ovog Izvještaja zanimljivo je kako Vijeće ministara vidi i ocjenjuje svoj rad za 2019. godinu. Neću citirati ali Vijeće ministara tvrdi da su oni i u 2019. godini nastavili raditi na napretku u svim procesima, s posebnim osvrtom na socioekonomske reforme, te da su rezultati ostvareni zahvaljujući upurnom i konzistentnom radu Vijeća ministara. Po mom sudu ovo je samo dobro napisano, jer konkretno ova tvrdnja ničim nije potkrijepljena, nisu navedene socioekonomske reforme koje su provedene u 2019. godini, nisu vidljivi pokazatelji koji bi opravdali taj napredak koji se u ovim tvrdnjama navodi. Naravno, opravdanje tražimo u nepovoljnom političkom ambijentu. I tako je to iskreno i trebalo napisati u ovom Izvještaju. Zašto da uljepšavamo situaciju kada ona nije takva. Rezultati rada Vijeća ministara u 2019. godini, pa možemo reći, nisu ni bili, nisu ni mogli biti bolji iz razloga što je politički ambijent bio takav. Cijela godina dana je trebala da se implementiraju izborni rezultati, odnosno da se imenuje novi saziv Vijeća minsitara. Dakle, trebalo je i napisati, a ne iskrivljavati sliku. Pa ja predlažem da se ovaj dio ispravi i da se napiše kako je i bilo – zbog neodgovornosti i nesposobnosti nove većine u Parlamentarnoj skupštini BiH nakon provedenih Općih izbora u 2018. godini da pravovremeno imenuje novi sastav Vijeća ministara BiH, aktualno Vijeće ministara je izvršavalo i obavljalo samo tekuće poslove koji su bili neophodni za minimalno funkcioniranje i održavanje rada državnih organa i institucija. Po meni je to tako trebalo izgledati, jer to je istina. O radu Vijeća ministara u 2019. godini dovoljno govori i Izvještaj o zakonima planiranim Godišnjim progranmom rada Vijeća ministara. To je dio Izvještaja od strane 191 do strane 203, gdje su od planiranih 46 zakona samo dva usvojena na Vijeću ministara, a 44 ...