Govor

Hvala predsjedavajući. Ja bih, nemam namjeru da ulazim u suštinu i da kritikujem, niti da hvalim ni rad Savjeta ministara, ni ovaj Izvještaj koji je ovdje sad na dnevnom redu, ali bih želio da skrenem pažnju na jednu činjenicu, jednu specifičnost ove tačke dnevnog reda, to je Izvještaj o radu Savjeta ministara za 2019. godinu, koji je bio Savjet ministara u, da tako kažem, v.d. mandatu. Poslije izbora 2018. godine kada je napravljena nova skupštinska većina, ta nova skupštinska većina nije čitavu godinu uspjela da se dogovori oko sastava novog Savjeta ministara i u tom periodu dužem od godinu dana je ni kriv ni dužan prethodni Savjet ministara vršio tu dužnost. U takvim uslovima ne očekuje se od izvršnog tijela da donosi nikakve značajne odluke, jer više nema mandat, mandat imaju oni koji su dužni da naprave novu vlast, odnosno novi izvršni organ i mi govorimo o Savjetu ministara koji je samo održavao, da tako kažem, vatru kako to englezi kažu .... Znači, samo održavao stanje da se stanje ne ugasi, ali to otvara druga pitanja – zašto smo izgubili godinu dana? To otvara pitanje – zašto nije radio Parlament godinu dana? Da je čak i bio Savjet ministara u funkciji, nije imao kome ni da podnese prijedlog zakona na razmatranje i usvajanje. Znači, iluzorno je u ovom trenutku raspravljati o radu tog Savjeta ministara, ovo treba da bude nauk da ne dođe drugi put do situacije da godinu dana nema nove izvršne vlasti nakon što građani daju mandat određenim političkim partijama, da formiraju novu vlast i možda da se zapitamo čija je to odgovornost. To nije odgovornost ovog prethodnog Savjeta ministara, to je odgovornost onih koji su imali mogućnost da oforme novu vlast, a nisu to uradili. To je odgovornost onih koji su doveli zbog toga u situaciju da BiH izgubi još jednu u nizu izgubljenih godina. Hvala vam.