Govor

Kolegi kojem inače nemam, za većinu njegove diskusije nemam ništa protiv ali ima jedna stvar oko koje ne razmišljamo dovoljno kad je pominjemo. To je taj, što kažu, ukleti zakon o spoljnim poslovima. Zašto tako kažem, zašto u stvari mi nemamo zakon i ko zna kad ćemo ga imati i hoćemo li ga ikada imati? Pa, zamislimo kakve su to okolnosti koje bi mogle dovesti da se tri naroda dogovore šta su zajednički, da ne kažem pojedinačno, ali zajednički, spoljnopolitički ciljevi koje zastupaju, koji su preduslov da bi se zakon o spoljnim poslovima mogao donijeti. Ne postoje. U ovom momentu Bosna i Hercegovina je u takvom stanju, i godinama je već u takvom stanju, da zakon o spoljnim poslovima nije moguće donijeti. Poznato je šta bi Bošnjaci zastupali kao svoju tezu, oni bi vjerovatno zastupali, eto pretpostavljam, još veća saradnja sa zemljma islamskim, Hrvati bi počeli opet govore o onoj temi o kojoj su godinama govorili a to je da je sramotno da nemamo ambasadu na jednom kontinentu, znači Južna Amerika i ko zna gdje šta još, Srbi bi govorili da su najveći interes saradnja veća sa Rusijom, Kinom. E, kad sve to uzmete u obzir ko bi te tri, ta tri dijela sastavio u jedno cijelo koje bi moglo da proizvede zakon o spoljnim poslovima. Zato, kad će biti donesen zakon. Onda kada budemo mogli postići dogovor. Kada će to biti? To niko ne zna. Hvala.