Govor

Dakle, Izvještaj o radu izvršne vlasti u svakoj zemlji je predmet interesovanja i zakonodavne vlasti i medija i građana. To je Izvještaj koji se sačekuje, pažljivo analizira, jer on treba da služi da parlamentarci donesu odgovarajuće zaključke i preduhitre mogućnost da se greške koje uoči zakonodavna vlast ne dogode i naredne godine. Eh, u kakvom smo stanju mi? Dakle, kada je u pitanju samo, govorim sad samo sa aspekta metodologije, dakle pred nama je dokument koji ima 300 strana. Kad bi se sudilo samo o obimu reklo bi se – ih, i previše. On istinski ima previše, ali iz toga se ne može Parlament poslužiti onim što bi moglo da posluži kao zaključak. Tako da je sa aspekta rasprave, analize i rasprave na domovima potpuno neupotrebljiv. Dokument je rađen za neke potrebe Savjeta ministara, za neke potrebe koje nemaju veze s nama. Postoji neko Uputstvo, na koje se oni pozivaju, o načinu pripreme godišnjih programa rada i izvještavanja u institucijama Bosne i Hercegovine, tu se doduše Parlament nigdje ne pominje. I mi nemamo ništa protiv da taj dokument kao takav služi nečem drugom, ali za Parlament ovo nije dokument o kome mi možemo raspravljati. Dakle zašto služi taj Izvještaj, za šta bi trebao da nam posluži rekla sam maloprije. Mi smo se doveli sad u poziciju da dodatno komplikujući stvari da su kolegiji oba doma donijeli odluku da razvrstaju materijal prema nadležnim komisijama. I u čemu je greška? Materijal koji smo dobili kao Izvještaj o radu Savjeta ministara odnosi se samo na devet ministarstava. Tu nema upravnih organizacija koje se nalaze u sastavu Savjeta ministara. I tražiti od komisija da raspravljaju o ovako kompleksnom materijalu u kome nema pojedinačno navedeno ostale institucije, izuzev Savjeta ministara, je bilo takvo da su se komisije izmučile i čupale na različite načine. Dakle, svako je na bazi nečega donio odluku, pa se desilo da, recimo, tri komisije Doma naroda, dvije komisije su usvojile Izvještaj o radu, jedna komisija nije. Što se tiče zajedničkih komisija, od četiri komisije koje su dobile zadatak od kolegija domova, dvije komisije su usvojilo, dvije komisije nisu usvojile. Jedna komisija kada ne usvoji Izvještaj o radu Savjeta ministara onda ne postoji više, nije usvojen Izvještaj o radu Savjeta ministara. Tako da u tom kontekstu mi dozvolite da predložim jedan zaključak koji bi ubuduće regulisao ovu materiju sa aspekta metodologije da, s obzirom da je na više stalnih komisija Doma naroda i zajedničkih komisija oba doma konstatovano da postojeći koncept Izvještaja o radu Savjeta minsitara za prethodnu godinu obiluje dilemama i nejasnoćama i da po svojoj formi i suštini ne odgovara potrebama domova, predlažem zaključak – da Dom naroda traži od Savjeta ministara da za potrebe Parlamentarne skupštine BiH sačini novu metodologiju izrade godišnjih izvještaja o radu Savjeta ministara koja će biti prilagođena za raspravu i odlučivanje u domovima Parlamentarne skupštine. Dakle, da se ubuduće možemo pronaći ovdje, da nam ne treba neko ko će doći, a posebna priča je o tome ko nam dolazi na komisije i ko nam objašnjava ovaj Izvještaj koji nam je dostavljen. Što se tiče, samo nekoliko još riječi o samom Izvještaju. Održano je ukupno 36 sjednica od čega 17 vanrednih, dakle telefonskih i svega 19 redovnih za godinu dana. Utvrđena su tri prijedloga zakona od planiranih 46. Od najinteresantnijih stvari koje je trebalo realizovati, bar započeti realizaciju, to je ispunjenje Mape puta kad je riječ o evropskim integracijama. Konstatovano je da je određeni neki stepen spremnosti dostignut u 16 poglavlja, dok je u ranoj fazi 15 poglavlja. Gdje smo mi i zašto nas sad u zadnje vrijeme nešto hvale, a kada se pogledaju rezultati gdje smo vidimo po Izvještaju Savjeta ministara. Dakle, ... izborni okvir, funkcionisanje pravosuđa, prevencija i borba protiv korupcije, organizovani kriminal, terorizam, pogoršanje upravljanja granicom, migracijama, reforma javne uprave i cijeli niz drugih aktivnosti koje je trebalo. Ipak, ne mogu, evo sad da možda budem malo zlurada pa da ne kažem da postoji nešto što pada u oči, a to je da su pojedini autori ovog teksta se svojski trudili da naziv entiteta Republika Srpska ne nazovu tako, nego u onoj klasičnoj formi RS, kako je to pravo zadovoljstvo reći, pa sam mislila da predložim da ubuduće svi srpski predstavnici govore FBiH. Jeste da nam je to teško izgovoriti ali možda je način da se pokušamo boriti sa ovakvim načinom. Toliko, hvala.