Govor

Uvaženi predsjedavajući, cijenjene kolege i kolegice. Pošto kolege iz Komisije za finansije i budžet danas vode raspravu oko revizorskih izvještaja za 2018. godinu, ja sam dugo u ovoj Komisiji i imao sam malo drugačiju diskusiju na jednoj od sjednica. Teško je ovdje nešto novo reći, a de ne ponovim ove činjenice koje su kolegice iznijele i kolege, al' ja sam skrenuo pažnju, ne kritikujući Ured za reviziju, oni rade po postojećim zakonima, da nam se izvještaji za reviziju maltene uvijek ponavljaju, maltene. Kad uzmemo tamo tekstove, male su tu razlike, i da nam to otvara jedno polje za razmišljanje. Nekad je izvještaj Ureda za reviziju, barem prema onim institucijama za koje su to radili i koje su imali neke propuste, bio bauk. Znači, doći na saslušanje, raspravljati, otvorit raspravu i sve ostalo činilo se kao da je to nešto ipak malo strašno, ipak je ulivalno neko povjerenje i prema komisiji i prema Uredu za reviziju od onih institucija na koje se vrši revizija. Imam osjećaj da Ured za reviziju jako puno radi, evo vidite da nam izvještaji kasne 2017. pa 2018. pa novi sazivi uvijek dolaze, pa kažu to je iza nas dajte da to forme radi pustimo. Tako nam ide iz godine u godinu i zato imamo stalno iste preporuke i stalno iste greške. Čak sam čuo da se ponavljaju neke nove greške, jer jedna institucija je, juče na Komisiji je navedno, da je zaposlila nekog prvi put bez konkursa. Znači, dešavaju nam se neke stvari dok mi vodimo kao parlamentarci, imamo i pandemiju, imamo niz problema, ne možemo da stignemo, dosta nas je u ovim komisijama, da neke stvari formalno prolaze i u tom formalnom prolaženju vozova, prolaze nam krupne stvari u institucijama. Ovdje je 74, 75 institucija, pazite zanimljivo je, zaista, da nikad nijedna institucija nije dobila negativno mišljenje. Je li to vrši neko pritisak na Ured za reviziju da ne dobije? Dok ne napravimo u, pazite, sistem ovih preporuka je dobar i onda ih mi analiziramo, koliko smo preporuka usvojili, koliko je popravljeno preporuka u odnosu i tu nam se svodi, 2017. je bilo toliko preporuka, 2018. više, popravljeno je ovaj broj preporuka, neke su popravljene neke nisu, mislim da smo puno formalizovali i da je potrebno ovaj Zakon koji reguliše oblast revizije popravljati i mijenjati. Ukoliko ne budemo, ukoliko ne budemo postavili sistem odgovornosti da je Ured, jer pazite ja sam pitao, kaže Ured za reviziju nije tužilaštvo, ali takve vi navode navodite i svaka čast tamo ima nekih stvari, ali niko ništa ne poduzima. Pazite, znate kako rade pojedine institucije, nabijemo prsluk onaj, je li, kao, kao, kao i odemo na Komisiju za finansije, na saslušanje, prođe to, prošlo, ne prošlo isti je efekat. Kad ćemo stat tome u kraj? Mislim da je 2019. krajnje vrijeme da stanemo i da taj izvještaj ovdje malo detaljnije pregladamo. Evo vidite samo kako mi glasamo, svih 74 institucije prođe to, prošlo, ne prošlo, neko će politički glasati, neko neće i ovi direktori ostaju, njima lijepo. Promijeni se i mandat za četiri godine, dođe drugi naslijedi iste probleme i to je tako. Kad slušam ove ljude iz revizije, pa ljudi moji koliko oni samo papira potroše, pogledajte malo analizu tih tekstova njihovih, njihovih analiza, 90% su iste analize. Evo ja kažem, mi ćemo glasati za 2018. nije problem, ali zaista nešto u metodologiji revizije, u odnosu organa koji su dužni da poduzimaju ukoliko ima nešto i vaš odnos s njima, ne može to biti samo, kaže, savjetodavni dio koji ukaže poslanicima. To je forma, to je forma, moramo nešto naći. Evo ja ću podržati ovo i moglo bi se ovdje o 74 institucije o svakoj pričati maltene prilično, prilično dugo. Evo toliko.