Govor

Hvala lijepo uvaženi predsjedatelju. Mislim da je ovo jedno od najtežih pitanja u Bosni i Hercegovini i zaista ću gledat da biram riječi kad govorim o ovome, ja neću govorit, možda ovom prilikom manje ću se osvrnut na sam sadržaj ovoga. A zašto sam tražio hitnu proceduru izmjena KZ-a Bosne i Hercegovine? Imajući u vidu prvenstveno činjenicu da se radi samo o izmjenama dva člana ili dva članka kako god hoćete. U skladu s našim Poslovnikom, znači članom ili člankom 124. ja sam smatrao da su ispunjeni uvjeti, da se ovo pitanje rješava na hitan način, s obzirom da su, da je predloženi sadržaj izmjena i dopuna Zakona vrlo jednostavan i da mi ovdje možemo se danas dogovoriti da ga u cjelosti prihvatimo ili odbacimo. Naime, o čemu se radi. Mene je prvo zaprepastila činjenica da u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, iako u jednom poglavlju se govori o djelima koja imaju veze sa mržnjom, da nigdje u pojmovniku nije objašnjen pojam šta je to mržnja i upravo jedan od tih članova, ja sam pokušao, je li, sa pravnicima koji su radili na ovom, da objasnim taj pojam. A suština prijedloga ustvari ovog ključnog člana je da zaista je došlo krajnje vrijeme nakon 25 godina da prestanemo negirat genocid, ratne zločine, zločine protiv civilnog stanovništva, ovdje govorim o svim narodima, o svim građanima, jel' isto plače majka i u Srebrenici i u Bratuncu i u Bugojnu i mislim da su se stvorili uvjeti da nakon 25 godina zaista riješimo to pitanje i ja vas ovdje ponizno molim da to uradite, ovo je istorijska šansa da to sami uradimo. Nemojmo dozvoliti da visoki predstavnik i da se krijemo iza njegovih političkih odluka da to, ko biva, uradi on za nas. Ako to meni nije teško kao osobi koja je učestvovala od '91. u ratu, pa od '92. do '95., a koliko me sjećanje dobro služi, nije previše vas ovdje u sali bilo u tom ratu, ako ja mogu to da oprostim i pređem preko toga, ne vidim razloga zašto vi ne bi to mogli učiniti. Ja vas molim, molim vas, znači da razmislite o ovom i da uz punu savjest, svijest i odgovornost, evo danas razmotrimo ovo pitanje i da napravimo istorijski pomak ka pomirenju građana ove zemlje, ali ja mislim samo na taj način, pomirenjem, međusobnim uvažavanjem i poštivanjem, prije svega, svih žrtava u Bosni i Hercegovini bez obzira jesu to Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ostali, mislim da je krajnje vrijeme da ovo uradimo, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da ove godine u Srebrenici se obilježava 25 godina od genocida koji je tamo izvršen, bez obzira šta ko od vas pojedinčano mislio. U obrazloženju ove, ovog, ovih izmjena i dopuna, molim vas, piše da je čak preko 90 osoba različitih nacionalnosti osuđeno za ratne zločine pravosnažno od Međunarodnog tribunala u Hagu, da ne govorim ovdje o domaćim, presudama domaćih sudova. To je jedna stvar. I druga stvar, kad je u pitanju glorifikacija, da prestanemo sa tim, da dajemo imena gradovima, javnim trgovima, ulicama, ustanovama, bolnicama, školama imena po ratnim zločincima, to nije civilizirano. Ako je to mogla da uradi jedna Ruanda, ne vidim razloga zašto to ne bi mogla da uradi Bosna i Hercegovina. I suština tog prijedloga je ustvari da se negiranje genocida ratnih zločina predvidi ovdje kao kazneno djelo, s kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Naravno, dodjela priznanja, odlikovanja, raznih privilegija ratnim zločincima, kao i da se kazne odgovorna lica s kaznom zatvora 6 mjeseci do 10 godina. Ukoliko je potrebno neko dodatno pojašnjenje, ja vam stojim na raspolaganju. Hvala lijepo.