Govor

Ma bez obzira što je sve jasno, znalo se i u Predstavničkom domu se znalo da ovaj Zakon neće proći u Domu naroda, ipak treba reći ... iz ovog zakona, Prijedloga zakona slijedi neka poruka i dobor bi bilo tu poruku čuti. Ne treba ćutati o važnim prijedlozima zakonskih rješenja, naročito ne treba ćutati o njegovim namjerama. Dakle, znamo u kakvim okolnostima je Zakon predložen, Zakon o kome Ustavnopravna komisija konstatuje da nema ustavni osnov, da ne poštuje nomotehniku, da nije u skladu sa principima koji se, dakle, Ustavnoprana komisija kaže da ne mogu se podržati principi. Znači, nijedan od elemanata koji su nužni da bi jedan zakon imao prolaznost u ovom slučaju nemamo. Nije imao ni dva važna prateća dokumenta, to je mišljenje Direkcije za evropske integracije i mišljenje nadležne agencije, ali to je evo nekako u nekoj brzini, poslije završetka procedure u Predstavničkom domu, došlo na Dom naroda. Naročito nedostaje ko je konsultovan prilikom izrade Zakona. Niko. Da je neko od institucija, kao što je obaveza da se konsultuju institucije koje rade na izradi prijedlog zakona, mi bi smo imali njihovo mišljenje priloženo ovdje, nemamo ga. Znamo ko je konsultovan iza pozornice, ali nemamo konsultovane one koji su, trebaju da budu akteri kod donošenja Zakona. E sad zamislite, dođe vam zakon koji u svom osnovu mijenja dvije tačke, eto prva je prestanak mandata članovima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta u sadašnjem personalnom sastavu, gdje se daje novi rok 15.06.2020. Danas je 25. jel’, znači dođe vam zakon u proceduru koji je u startu degradirao sam sebe. I druga stvar – uređuju se rok i postupak za izbor novih članova Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, a rok da se dostave prijedlozi za postupak izbora novih članova je 08.06.2020. Pa, dakle, ljudi je li ovo Parlament, na šta ovo liči? Može li se ovakva zakonska rješenja predlagati u jednom parlamentu, ima li ikakve ozbiljnosti ovdje? SNSD je brzo poslije izlaska u javnost ovog Prijedloga zakona jasno poručio, svi zakoni koje u Predstavničkom domu donese tzv. kako kaže kolega Špirić, Adilova grupa, znači dva SDS-a, dva PDP-a i Adil, neće dobiti nikada podršku i znaju to dobro svi oni koji su bili nosioci tih aktivnosti, nemojte badava praviti urnebes, nema podrške za ono što se na silu donese u Predstavničkom domu i to od onih koji kažete da su opozicija. Više se ne zna ustvari ko je opozicija, a ko je pozicija. Ima li ovaj Zakon ambiciju da riješi jedan jedini problem pravosuđa? Voljela bi da iz jednog člana njegovog, da smo mogli da vidimo tu satisfakciju da je nekome ko živi i radi u ovoj zemlji i zna sve probleme pravosuđa, da je ovim primjerom pokazano kako treba nešto uraditi da se pravosuđe dovede na ono što građani ove zemlje od njega očekuju. Nije, onaj ko je radio ovaj Prijedlog zakona njemu nije stalo do pravosuđa koje bi trebalo da bude, znamo svi kakvo. Njemu je stalo da promijeni sadašnji sastav u nadi da će novi sastav raditi po mjerama i aršinima iz centrale pojedinih političkih partija. To građani ne traže. Reforma pravosudnog sistema zahtjeva mnogo više i o toj reformi pokušavamo godinama da se dogovorimo i onda kada su pojedini ključni akteri iz Suda BiH, iz Tužilaštva BiH, iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH kad su bili direktno involvirani u proces Strukturalnog dijaloga nismo mogli doći do toga da treba izvršiti reformu pravosuđa i dovesti ga na nivo, na zahtjevani nivo, nego trebalo je uraditi da bude onako kako nekima odgovara. To nije reforma pravosuđa, to je, nije dolazak do nezavisnog, pravičnog i efikasnog pravosuđa, jer da jeste sada bi komisija koja je formirana radila intenzivno na tome i mi bismo vidjeli konac, kraj svega toga, znali bismo da ćemo doskora imati novi zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i riješiti te probleme, ovako ne. Imali smo prvo da je lider SDA prvo tražio smjenu gospodina Tegeltije, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, da to uradi postojeći sastav VSTS-a. Pa kad to nije prošlo onda se sjetimo starih dobrih pouzdanih partnera iz Adilove grupe i oni to na brizinu urade taj dio posla, ali znajući da to neće proći u Domu naroda. Dakle, logično pitanje – da li postoji igdje u zemlji, u nekoj zemlji da lice protiv kojeg se vodi krivični postupak odlučuje o reformi pravosuđa? Kad bi takva lica odlučivala o reformi pravosuđa oni bi ga prvo prilagodili sebi. Ja ne sumnjam da nije i ovo da nije namjera tog zakona. Hvala.