Govor

Hvala predsjedavajući. Znači, gledajući dnevni red ove današnje sjednice svako može zaključiti da se ovaj Dom ne bavi najvažnijim pitanjima koje utiču na život građana ove zemlje. Imali smo drugu i treću tačku prijedloge za promjenu nekih zakona koji sigurno nisu ni blizu proriteta koje treba rješavati i koje svi znamo. Ovo jeste važno pitanje, ovo pitanje se odnosi na živote mnogih ljudi u ovoj zemlji i ovo pitanje neko treba da razmotri. Juče smo imali na komisiji prisustvo ministra spoljne trgovine i žao mi je što ga ne vidim, očekivao sam da će biti ovdje da ponovi ono što je rekao juče na komisiji, a reko je dosta stvari o kojima bi se moglo diskutovati. Prvo je rekao da su za loše stanje u poljoprivredi kriva ministarstva entiteta i nižih nivoa, to je rekao na komisiji. A da vas podsjetim da je praktično ista vlast i na nivou entiteta i na nivou Savjeta ministara i tačno je da je poljoprivreda u nadležnosti entiteta ili kantona, ne znam kako je u Federaciji tačno definisano, ali je zaštita i carinska politika i uvoz, izvoz na nivou BiH, znači u nadležnosti Savjeta ministara i to je isprepletena stvar koja se koristi za manipulaciju poljoprivrednih proizvođača, jer ovi u entitetima kažu evo neće oni u Savjetu ministara da vam riješe problem, a ovi u Savjetu ministara kažu ne, ne to je stvar entiteta, to je stvar entiteta i nemate šta ovdje da tražite. Znači, nećemo mi ništa ovdje očigledno pomaći, nećemo ništa riješiti, ovo je komplikovano pitanje, ali ukazuje na blokadu funkcionisanja vlasti u BiH, na svim nivoima, u vidu rješavanja onoga što je, što bi bio prioritet u svakom normalnom društvu i s tog stanovišta mislim da je trebalo otvoriti tu raspravu i na nivou i u parlamentima entiteta i na nivou i u ovom Parlamentu i u Domu naroda sa raspravom o onom što se tiče nadležnosti na tom nivou. A da vas podsjetim, postoje mjere koje su direktno u nadležnosti Savjeta ministara i nivoa BiH, to su prije svega mjere prilikom uvoza, izvoza koje se ne odnose direktno na carine, vancarinske mjere kontrole roba koje ulaze u BiH. Ja sam gledao kako to primjenjuju druge države kad dođu u krizu po osnovu nelojalnog, nelojalne konkurencije spolja, uvode dodatne mjere sanitarne inspekcije i ne znam čega, pa imali smo mi ovdje problema s tim kako da, recimo, u odnosima sa Slovenijom riješimo taj problem. Druga mjera zaštite koja je čisto na nivou BiH tiče se pregovora sa EU gdje postoji mehanizam u slučaju krize u domaćoj poljoprivredi da se u dogovoru omogući promjena propisa na određeni vremenski period dok se ta kriza ne riješi. Znači, ponavljam, ne mislim da ćemo išta riješiti ovdje u ovom Domu, kao što vrlo rijetko i možemo bilo šta riješiti, očito se odluke donose na drugim nivoima i na drugim mjestima, a ne u ovoj sali i zato bih podržao važnost ove teme koja evidentno neće biti rješavana ovdje, ali bi trebalo poslati i poruku poljoprivrednim proizvođačima. Tačno je da u Republici Srpskoj su više zainteresovani, prije svega što se tiče mesnih proizvoda i crvenog mesa, jer je mnogo veća proizvodnja tamo nego u Federaciji, mislim da je takav slučaj i sa proizvodima oko mlijeka i mliječnih prerađevina. Treba razjasniti ko je odgovoran za ovu situaciju i ko može da riješi njihove probleme, a jedna takva rasprava bi vjerovatno pomogla da ljudi shvate gdje treba da vrše pritisak i da prestanu biti manipulisani da je rješenje njihovih problema na nekom drugom mjestu. I da vas podsjetim, kad je bila drukčiji sastav vlasti na nivou Republike Srpske i na nivou Savjeta ministara ovdje, ministri sa nivoa Republike Srpske su govorili tamo je rješenje, Savjet ministara ne radi ništa da riješi vaš problem oko izvoza, ne mogu da kažem da to nisu radili i ministri sa nivoa Savjeta ministara, pa usmjeravali odgovornost na nivo Republike Srpske, ali mislim da bi bilo odgovorno prestati manipulisati tim ljudima, jer očigledno je da njihovi životi zavise od takvih odluka, njihova egzistencija i njihova budućnost je vezana za ovo što bi mi trebali da uradimo, a očigledno je da ne radimo.