Govor

Hvala lijepo predsjedavajući. Zaista ću nastojati da budem kratak i da kažem nekoliko stvari, ali evo možda je izuzetna prilika, s obzirom da je juče 07.04 bio Dan zdravlja, da ovu priliku iskoristimo da svim zdravstvenim radnicima, službenicima, djelatnicima u BiH čestitamo praznik i s obzirom da mi vrlo često imamo potrebu kad nam dođe dur, da ne kažem kojoj stvari, da iste te djelatnike nazivamo herojima u bijelom. Međutim, kad ih trebamo pomoć, da riješimo njihova egzistencijala pitanja, onda imam osjećaj da svi pomalo od njih okrećemo leđa. Jutros u Sveučilišnom kliničkom centru u Mostaru ima oko dvije stotine, leži trenutno, osoba oboljelih od kovida, od čega je njih 30 na intenzivnoj njezi. S obzirom da se radi o zahtjevima sindikalista koji su iz reda hrvatskog naroda, ja sam čak prije nego što ću podnijeti ovu inicijativu razmatrao mogućnost da li postoji po Ustavu i po zakonu da se pozovem na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, s obzirom na činjenicu da su liječnici i zdravstveni radnici u HNK pa skoro duplo manje plaćeni od zdravstvenih radnika ili djelatnika u Kantonu Sarajevo, što je neprimjereno samo po sebi. Nažalost, to pitanje od '19. godine, znači od prije pandemije, nego što će zadesiti pandemija BiH, stoji i ono još nije riješeno, nadležni premijer, odnosno nadležni ministar u HNK ne mogu da nađu adekvatno rješenje za to pitanje. Ja zaista, evo, u razgovoru s predstavnicima komisije, a vi ste nas upoznali sa tim mišljenjem, ja ne mogu da se složim i ne mogu da pređem preko te činjenice da zaista u ovakvoj situaciji kad životi građana HNK zavise, uvjetno rečeno, od tih ljudi, da tim ljudima ne možemo da omogućimo dio, pa da ne kažem, osnovnih ljudskih prava koja su vezana uz njihov rad i ako ne ništa da u situaciji dok pomažu našim građanima makar da se ne brinu o nekim osnovnim egzistencijalnim problemima. Ja znam i većina od vas će biti u pravu, pa će reć, da ovaj Parlament, odnosno da Dom naroda nije nadležan za to pitanje i ja se mogu s vama usaglasiti u tom smislu, ali mislim da oni kao predstavnici hrvatskog naroda, bili oni liječnici, bili policajci, kad je u pitanju bilo koja struka ili bilo koja djelatnost koja nam pomaže da iz ove situacije izađemo uz najmanje štetne posljedice, mislim da ovo pitanje, da postoji politička volja, da bi ono moglo biti riješeno i ja sam ubjeđen u to. Ja čak smatram i moram to reći, da se ovdje očigledno radi o nekom vidu diskriminacije, iako sam čuo opravdanja kako nema dovoljno novca u HNK da se izađe u zahtjev, je li, potrebama liječnika i zdravstvenih radnika dole, ja ne sumnjam u tu činjenicu da im novca ne nedostaje, ali s obzirom da smo mi se zaduživali za kojekakve gluposti, na kojekakvim nivoima vlasti, smatram da pogotovo uvažavajući činjenicu, a neki dan smo na komisiji razmatrali pitanje i vrlo brzo će dospjet taj novac u iznosu od 250 miliona eura koje će nam donirati Evropska unija za krpljenje budžeta širom BiH, da zaista učinimo dodatni napor da ovo pitanje riješimo. Ukoliko vi iz bilo kojih razloga ovo ne prihvatite, ja zaista na bilo koji način neću vas osuđivati, s obzirom na ustavne i zakonske nadležnosti, ali zaiste evo Vas ovom prilikom, gospodine Čoviću, Vas ću zamoliti, s obzirom da su oba ova lica nadležna da riješe ovo pitanje iz HDZ-a, da zasita sa tim ljudima, znači, ne govorim ovo politikantski, ja nikog ne znam od tih momaka dole, odnosno tih osoba koje štrajkuju, evo, već mjesecima, da zaista uložite dodatan napor i da to pitanje pokušamo riješiti na obostrano zadovoljstvo. Hvala vam lijepo.