Govor

Dakle, prvo želim reći da kolega Miletić i ja smo predložili ovaj Zakon s ciljem da napokon BiH napravi taj civilizacijski iskorak i da u našoj državi se zabrani negiranje sudski utvrđenog genocida i zločina protiv čovječnosti, kao i svih drugih ratnih zločina. Moram reći na početku svog izlaganja, da ovo nije samo pitanje države BiH, ovo je i te kako i evropsko i globalno pitanje, država BiH nalazi se u srcu Evrope. Nije svejedno ni EU, ni cijeloj Evropi šta se događa u BiH. Poruka iz BiH ima svoj eho širom Evrope i širom svijeta. Stoga je jako važno da mi svi zajedno ovdje prihvatimo neke civilizacijske standarde. Ono što je jako važno, jeste da za početak, s obzirom da smo državljani međunarodno priznate države, članice UN-a, počnemo poštovati sudove UN-a. Nisu to bilo kakvi sudovi, riječ je o najvišem sudu UN-a, Međunarodnom sudu pravde, on je donio tu presudu, plus presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i domaćih sudova. Iz ovog Zakona je jasno da je ovaj Zakon potpuno u interesu svih građana i naroda u BiH, u ovom Zakonu nema nijedne riječi koja je uperena protiv bilo kojeg kolektiviteta, naprotiv ovakav Zakon treba da nam otvori vrata budućnosti, treba da garantira sigurnost i srpskoj, i bošnjačkoj, i hrvatskoj, i drugoj djeci u BiH, da im se nikada u budućnosti ne ponovi ono što se dogodilo čitavoj jednoj generaciji i mi treba da pronađemo snage i hrabrosti da krenemo u tom pravcu. Prošlo je 26 godina od Dejtona, pa valjda je vrijeme da mi ovdje u državnom parlamentu, jer smo nadležni za to, riješimo ovo pitanje na jedan adekvatan način. Mi već 26 godina, nažalost, živimo u jednoj koliziji između ideala mira i ideala pravde, hvala Bogu pa ideal mira živimo već 26 godina, ali pravog mira, to mnogi kažu, nema bez pravde, trebamo težiti i ka pravdi. Zato je naša i moralna, i politička, i civilizacijska, i ustavna obaveza da ovo pitanje riješimo na način da on ne ugrožava nikoga, a da garantira sigurnost svim ljudima u našoj zemlji. Zato je ovaj Zakon korak prema izgradnji sigurnosti za sve ljude u našoj zemlji. Koje su suštinske karakteristike ovog Zakona? Pod broj jedan, u pitanju je sprovođenje međunarodnih obaveza države BiH. Sa međunarodnim obavezama se ne možemo pogađati. Prihvatili smo nadležnost najvišeg suda UN-a, međunarodnih sudova, oni su presudili i to je obavezujuće, to niko više i nikada ne može promijeniti. Drugo, cilj ovog Zakona je poštivanje svih nevinih žrtava. Cilj ovog Zakona je i izgradnja društva pravde i istine i poštivanja ljudskih prava. Cilj ovog Zakona je, što je jako važno naglasiti, promoviranje ambijenta sigurnosti, da ljudi ostaju u ovoj zemlji, a ne da imaju jednu nestabilnu klimu i da odlaze iz BiH. Na koncu, cilj ovog Zakona je i preveniranje bilo kakvih zločina u budućnosti, mi treba da pošaljemo poruku i ovim i nekim drugim zakonima takvu da nikada više nikome ne padne ni na pamet da ljude u ovoj zemlji dovodi u stanje nesigurnosti. Zato mislim da sve žrtve u BiH imaju i civilizacijsko i ljudsko pravo da dobiju makar trunku pravde u BiH. Na kraju želim citirati riječi velikog američkog kongresmena Krisa Smita, inače velikog borca za ljudska prava, koji je za govornicom američkog Kongresa između ostalog rekao sljedeće: „Pravda je neophodan preduslov za održivo pomirenje, bez obzira koliko dugo je potrebno mi se nikada ne smijemo umoriti ili obeshrabriti u potrazi za pravdom, počinitelji genocida bi najviše voljeli kada bismo mi zaboravili, ali to je nešto što mi svakako ne možemo uraditi, nikada.“ Neka nas i ove riječi uvaženog kongresmena opomenu i budu možda dodatni podsticaj da napravimo taj iskorak. Završiću s tim da je bolje da mi ovdje u Parlamentarnoj skupštini, prvo u Domu naroda, a onda i u Predstavničkom domu donesemo odgovarajuća zakonska rješenja, nego da to drugi rade umjesto nas, ali u svakom slučaju, ponavljam, nije ovo samo bosanskohercegovačko pitanje, ovo je evropsko i globalno pitanje.