Govor

Zahvaljujem gospođo predsjedavajuća. Pa evo nekolicina kolegica i kolega je u svojim raspravama spomenula ekspoze uvaženog predsjedavajućeg, gospodina Tegeltije i sam sam tom prilikom govorio i pohvalio ekspoze i iskazao sumnju da se radi o nekakvom spisku lijepih želja, kao potrebe da se nekom dopadne, a iskazao i sumnju i da je sam predsjedavajući, a i Vijeće ministara spremno da realizuje ono što je izneseno u ekspozeu. To me nekako podsjećalo na onu narodnu – dabogda kćeri da te aga uzme, a znamo ko se oko kuće mota. Nažalost, očito smo svi koji smo tako govorili bili u pravu i zato je i došla ova inicijativa grupe zastupnica i zastupnika iz opozicionog bloka. Potupno smo mi svjesni kako je ovo „Sizifov posao“, da Dom naroda nema ulogu prilikom imenovanja Vijeća ministara, ali ima kod smjene i da i Vijeće ministara i vladajuća većina mogu mirno nastaviti sa praksom nerada. Ja ne sumnjam kada bi po svojoj savjesti odlučivali, teško bi našli zastupnicu ili zastupnika koji bi rekao da je zadovoljan radom Vijeća ministara, ali razumijem i da postoje politička obaveza parlamentarne većine da brani neodbranjivo. Međutim, eto mi kao opozicija smo se odlučili da ne šutimo, da nešto radimo, bar da ukazujemo na probleme, koje vide svi osim vladajuće većine. Možda sada ustvari neko i shvati šta je značilo glasanje za klubove naroda u Narodnoj skupštini i Skupštini Zeničkog kantona. Onako kako funkcionira ili ovako kako funkcionira Vijeće ministara, ovako kako funkcionira parlamentarna većina, kako jedni druge varate, nudite inicijative za donošenje zakona i pokretanje procesa potpuno svjesni, kao što smo i mi danas svjesni da od njih nema ništa, da želimo bilo kakav napredak u BiH prvo bi samo Vijeće ministara trebalo otići, a pošto to očito neće, onda bi trebalo da ga smijeni parlamentarna većina. Nažalost, neke političke partije imaju tu mogućnost prilagođavanja, pa su uvijek vlast, ali nekako nađu mogućnost i da u toj vlasti budu opozicija i da se svojim nekakvim inicijativama predstavljaju kao opozicija. Priča o tome kako će većina biti odgovorna, igrati na savjest, nema nikakve svrhe, jer da ima savjesti i da osjećaju odgovornost valjda bi ljudi pokušavali nešto raditi. Migrantska kriza, pandemija, nabavka vakcina, zaštita privrednih subjekata, skandali i afere koji svaki dan izlaze na vidjelo, prolaze bez bilo kakvih reakcija, a da ne kažem kako niko i ne pokušava riješiti ili bar ponuditi rješenje. Žao mi je što je vlast i građani Unsko-sanskog kantona, što su bili prepušteni sami da se bore sa migrantskom krizom. Zar je trebalo dopustiti skandal kada ministar sigurnosti kaže – zatražili smo od Predsjedništva, da zatraži od Ministarstva odbrane, da oni zatraže od Federalne vlade, a mi ćemo u međuvremenu migrante utovariti u autobuse i dovest na drugu lokaciju. Želim ovdje javno da se zahvalim dopredsjedavajućem Vijeća ministara, koji je jedan od rijetkih koji se miješa u svoj posao, pa je i javno rekao da o tome nema nikakve odluke Vijeća ministara. I onda nakon što su postavljena škakljiva pitanja o tome gdje je novac koji smo dobili za smještaj migranata, prvi put se pokazuje kako se moglo već ranije djelovati za iznalazak rješenja i zaista je pohvalno kako su reagovali iz Oružanih snaga BiH, pa se zato posebno onda postavlja pitanje zašto to nije odmah urađeno, jer su Oružane snage valjda bile dostupne i ranije, da je bilo volje za angažiranje njihovo. Ako bi i ova naša inicijativa pokrenula bar jednog ministra da se probudi i pokrene, da počne raditi i miješati se u svoj posao biti će dobro, ali evo i da završim onako kako sam počeo – dabogda kćeri da te aga uzme. Hvala.