Govor

Poštovani predsjedavajući, uvažene zastupnice i zastupnici, kolege iz Vijeća ministara, dame i gospodo. Prije odgovora samo ću citirati dva člana Zakona o kaznenom postupku BiH koji kaže da tužitelj mora poduzeti aktivnosti bez obzira na njegov stav na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno kazneno gonjenje, to je članak 17. I članak 35. stavak (1) kaže da je osnovno pravo i osnovna dužnost tužitelja otkrivanje i gonjenje učinitelja kaznenih djela. Odnosno, tužitelj je dužan da odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno kazneno djelo poduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumljičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanih za pronalaženje osumljičenog i prikupljanje izjava i dokaza. Citiran Zakon o kaznenom postupku BiH, članak 35., stavak (2). Znači, da bi se ostvarili preduvjeti za pokretanje i provođenje kaznenog postupka potrebno je raspolagati saznanjima i dokazima o postojanju kaznenog djela i njegovog počinitelja. Izvori i saznanja o postojanju osnova sumnja o izvršenom kaznenom djelu mogu biit svi oni izvori i saznanja koja predviđa zakon i koja su povezana sa konkretnim kaznenim djelom. Sukladno s navedenim, u konkretnom slučaju tužitelj je već bio dužan da nastupi kao državno tijelo zadužen za otkrivanje i gonjenje učinitelja kaznenog djela, jer je ostvaren preduvjet za pokretanje i provođenje kaznenog postupka. Pošto je iz više izvora raspolagao saznanjima i dokazima o postojanju kaznenog djela i njegovog počinitelja. Dakle, Tužiteljstvo ima saznanja o postojanju i kaznenog djela i počinitelja i dužno je po službenoj dužnosti postupiti, pa time posebna prijava od strane ovog Ministarstva ili bilo kojeg drugog tijela je nepotrebna. Ministarstvo pravde je dostavilo upit Tužiteljstvu da li je i ako jeste koje je radnje poduzelo po saznanju o izvršenju predmetnog kaznenog djela, ali zbog kratkoće vremena nismo dobili traženu informaciju. Hvala.