Govor

Uvaženi predsjedavajući, dame i gospodo zastupnici. Ja mislim da danas kad me budu pitali gdje si bio, šta si radio, ne znam im objasniti. Imamo tačku dnevnog reda – izmjena Poslovnika, a prvi oboljeli čini mi se 5. marta da je bio, da se desio u Bosni i Hercegovini. Skoro dva mjeseca su prošla, mi mijenjamo Poslovnik da bismo mogli kao od kuće to nešto raditi i da bi to moglo funkcionisati. Cijeli svijet popušta, evo, rekle su kolege, u mjerama i ja mislim da ovo što se predlaže za dopunu dnevnog reda, da bismo trebali usvojiti i da pokušamo raditi. Rekli ste Vi predsjedavajući, koliko sam razumio, da je neko rekao da bismo trebali 60 minuta kao raditi najviše, ukinut policijski sat, ustvari ko može nama narediti u ovoj državi, ovo je najviši zakonodavni organ u državi, tako da ne vidim da ne možemo. I na kraju, nije populizam ali stvarno ne razumijem, neshvatljivo, da rudari mogu raditi, da tekstilci mogu raditi, da one žene u tekstilnim tvornicama rade za 500 maraka po deset, dvanaest sati, a da mi ovdje imamo fantastične uslove, to je Bogom dano, da radimo i malo država ima, i ozbiljnih država ima ovakve uslove i, evo, mi ko nešto, ovaj, ne možemo se sastati, ne možemo raditi. Ja sam došao do zaključka da mi ustvari imamo zemlju, ali nemamo države. Sjetit ćete se migrantske krize, mi smo tražili vanredno zasjedanje kad je bio udar migranata u Bosnu i Hercegovinu najveći, nismo mogli zasjedati, Kolegij nije dozvolio. Program reformi, AMP, ni danas kao najviši zakonodavni organ ne znamo šta piše u tom dokumentu, koja je verzija ispravna, koja je verzija tačna i kao šlag na tortu, derogiranje države i zaduženje kod MMF-a. Sjedio sam kući i gledao trojicu ljudi kako se dogovaraju o zaduženju negdje oko 650 miliona, jedan je bio na izborima i dobio je glasove i predsjednik je jedne stranke, ovaj drugi je bio na izborima, izgubio je i predložen je u Dom naroda, znači tu stranke predlažu, tako kako on voli da kaže, on nema nikakvog legitimiteta i ovaj treći nije bio na izborima nikako, predsjednik je stranke koja je osvojila, ne znam, nebitno koliko glasova. I onda ovaj jedan, evo da budem konkretan, gospodin Bakir Izetbegović kaže – dao sam ja Dodiku tamo, ovaj, par procenata, oni su nerazvijeniji, a joj tobože ovdje cvijeta u Federaciji, radnici po 400 maraka rade, po 500 maraka, i mi smo ko razvijeni, a on velikodušno daje te neke procente. To je najveći udar na državu ko se imalo razumije, to je pokušaj pravljenja Palestine od Bošnjaka i Bosne i Hercegovine i mi kao Parlament ne možemo da šutimo. U svemu smo zaobiđeni, a ko je simbol države ako nije ovaj Parlament? Zašto idemo na izbore, zašto nas biraju? Pratim sva ova dešavanja i kroz ovu borbu protiv pandemije i korona virusa, i ovdje je potpuno derogirana država. Nisam vidio nijedanput predsjedavajućeg Vijeća ministara, on je ekvivalent Plenkovića, čovjek se stavio na čelo svih procesa u Hrvatskoj, ovaj se negdje sakrio, nema ga nigdje. Ne funkcioniše Vijeće ministara, ne funkcioniše Parlament i često se kaže heroji su ljekari, jesu, heroji su vozači, jesu, heroji su policajci, heroji su penzioneri koje je neko zatvorio tamo, ali heroji ovdje i glavni koji su se oduprli korona virusu su građani Bosne i Hercegovine. Ja im ovom prilikom čestitam, vjerovatno ljudi vidjeli da sistem ne funkcioniše, vjerovatno i zbog ratnih iskustava, pa možda tako da se izrazim, i ratnog imuniteta, ljudi su ozbiljno shvatili, pokazali da mogu biti više disciplinovani i od Njemačke i Francuske, stanovnika daleko razvijenijih država. Gledao sam kako funkcioniše kad je pušteno, kad nema više policijskog sata, potpuno jednako, ljudi su se opet povukli. Znači, građani su ti koji su se odbranili i na tome još jedanput, čestitam svim građanima koji su ozbiljno shvatili i ostali u svojim domovima. Ono o čemu je kolega Saša Magazinović govorio, ljudi daj svi da ovo ozbiljno shvatimo. Pa mi gledamo, svi poslanici, gledamo kako se koristi ova situacija za pljačku i, pazite, sad izađe da se brani vlasnik firme, ne znam, čini mi se Hodžić da se zove. Pozivam javno gospodina Novalića, Fadila, i gospodina Bakira Izetbegovića da izađu i kažu i objasne ljudima zašto je tri puta respirator skuplji od onoga koji se nabavi u Italiji, u Njemačkoj u Sjedinjenim Američkim Državama, i, ovaj, drugdje? I molim vas, ovi koji ste na vlasti, većina nas se sjećamo poslijeratnih donacija i krađa, nemojte više krasti građane, sve ste im uzeli, ostala je gola koža i dostojanstvo bosanskog čovjeka, nema više šta se uzeti. Hvala vam lijepo.