Govor

Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege, uvaženi gosti. Ja se gostima, naravno drago mi je što ih vidim, ali se neću zahvaliti zbog toga što su danas ovdje, ja smatram da iz razloga pristojnosti kada se razmatra izvještaj o radu institucije, da je red da prvi ljudi te institucije budu ovdje. Ne zbog toga što mi njih volimo da vidimo ili što oni nas vole da vide, nego ne možemo mi šumom, a vi drumom i obrnuto. Mi smo, nažalost, osuđeni jedni na druge. Na vašu ili na našu sreću ili na žalost ovo tijelo ovdje trba da usvoji zakone sa kojim ćemo unaprijediti, između ostalog, i stanje u pravosuđu. Ovo tijelo većim svojim dijelom, kako ste vjerovatno danas i primijetili, je ipak laičko tijelo, to je izabrano predstavničko tijelo i njemu treba stručna pomoć da bi, između ostalog, došlo do adekvatnih rješenja. U tom smislu mi u Klubu DF-a smo čak razmišljali na početku da napustimo ovu sjednicu, ja vas molim da više nikad ne prijetite, niti u ovom tijelu, niti na ulici ipak ste vi nosioci najviših pravosudnih funkcija, a što se mene lično tiče ja bilo da se meni lično prijeti ili da sam u skupini ljudi prema kojoj se maše prstom, ja to jednostavno ne dozvoljavam i naravno ja neću odgovoriti istom mjerom i drago mi je da većina kolega nije odgovorila istom mjerom, jer ipak je ovo naša zajednička kuća iz koje trebaju krenuti neki raformski procesi. E zašto sam rekao nažalost? Pa vidjeli ste i kakvi smo mi, nigdje stanje nije dobro, pa ni u ovom Parlamentu, a trebamo odlučivati o krupnim pitanjima. Nemojte zaboraviti, ja mislim na sutrašnji dan je godišnjica ubistva, atentata na premijera Republike Srbije, Zorana Đinđića, onda kad se je krenulo u reformu putem zakona, kroz predstavnička tijela u našoj prvoj susjednoj zemlji upravo usmjereno ka agencijama za provođenje zakona i prema pravosudnom sistemu, tad je čak došlo i do atentata. Ja se nadam da mi do toga nećemo doći i nadam se da smo ipak na istom putu. Smatram da problema ima, da je bogdom da ne funkcioniše samo pravosuđe, nećemo reći ne funkcioniše, ali ćemo reći nije to ono što građani očekuju. Nažalost, ne funkcioniše ni zakonodavna vlast. Vidjeli smo godinu dana smo bili pod blokadom ovdje, nismo mogli održati sjednicu, nismo neradili već smo bili blokirani. Dakle, u našem sistemu ljudima ne trebaju snajperi, dolaskom ili nedolaskom, dizanjem ili nedizanjem ruke mogu umrtviti kompletan sistem, pa i kad je riječ o provođenju reformskih procesa. Važno je da oni koji trebaju donositi opšte akte imaju kontakt sa nosiocima pravosudnih funkcija, bez obzira da li se mi sviđali ili nesviđali jedni drugima. Mi smo ovdje izabrani nosioci građana, imamo i određena saznanja, evo ja upravo dok ovdje sjedim, evo sad vidim da mi dolaze poruke, da vam se okupljaju radnici Hidrogradnje ispred Parlamenta, da vam oni lično kažu šta misle o radu pravosuđa. Šta je sa stečajnih postupaka? Imamo, imamo dakle čak i danas primjenu odredbi Zakona o stečaju unutar pravosudnog sistema koje su pred Ustavnim sudom oglašene neustavnim i Zakon promijenjen. Glavna tužiteljica je spomenula i žrtve, nevođenje postupaka, je li, u tom pogledu potpuno smo ponizili, rekao bih, žrtve. Tu vidim i kolegicu koja je učestvovala u nizu takvih postupaka pred sudovima u svojstu advokata, sa činjenicom da u postupcima za naknadu nematerijalne štete smo de facto i de jure faktički kroz sudsku praksu je uvedena zastara genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. I ne samo to, ljudima se propisuju ogromni troškovi postupka koje su oni dužni da plate, što je dakle strašno. To je dodatna viktimizacija žrtava. Mislim da te stvari trebate znati i ovo je prilika i da vam se one kažu. Na koncu kao javne ličnosti ja, recimo, sam uvijek zahvalan kada mi neko da sugestiju kad je riječ o mom poslu i na kraju krajeva moramo se i navikavati, demokratija je teška, demokratija podrazumijeva razgovor, podrazumijeva dijalog, podrazumijeva i kritiku, ali ne podrazumijeva prijetnje, nećemo baš toliko daleko ići, srećom pa danas, ovaj, gospodin Pribe nije bio ovdje. Ne slažem se da nosioce pravosudnih funkcija trebaju da biraju predstavnička tijela, da smo mi u nekom redu, a vidite da nismo i građani to mogu da vide, pa to bi bilo i ok, ali mi smo u neredu, mi koji bi trebali da biramo, ali smatram da je pravi balans ovo što je kolega Kojović govorio, da predstavnička tijela u skladu sa zakonom koji treba da donesu mogu putem posebnih ekspertnih komisija da eventualno utvrde situaciju ili činjenice pri kojima može doći do toga da predstavničko tijelo kvalifikovanom većinom razriješi od dužnosti nekog nosioca pravosudne funkcije. Mislim da nije dobro da predstavnička tijela biraju na te pozicije, ali da bi trebalo uvesti taj mehanizam, taj protivbalans utvrđivanje odgovornosti u jednom javnom transparentnom postupku od strane komisije koju bi formoralo predstavničko tijelo i u čijem izvještaju i nalazu bi predstavničko tijelo nakon toga i glasalo. Mislim, takođe, da treba uzeti u obzir, ja sam 2015. radio jedno istraživanje u okviru jednog projekta, a ono se ticalo percepcije ljudi unutar pravosuđa o pravosuđu, otprilike 80 do 90% nosilaca pravosudnih funkcija se saglasilo gdje su to uska grla, e ta vrsta i stručne pomoći je potrebna i ovome tijelu, da možemo to ugraditi u te zakone. Jer niko ne može zakon donijeti osim nas, da se razumijemo, nema reforme bez nas, stanje nije dobro, stanje je loše. Imamo probleme u praksi, imamo probleme u primjeni zakona, imamo probleme u tumačenju zakona, ugrožava se princip vladavine prava, daje se dejstvo normama koje su oglašene neustavnim, konvalidira se i dalje njihovo pravno važenje itd. i tako bliže. Dakle, moramo nešto raditi. Budući da ja većinu pitanja koje je, koje sam imao namjeru postaviti glavnoj tužiteljici u ovom slučaju, kolege su već to postavile, pa ne mora danas, ali može na nekoj od narednih sjednica ili danas kako god.