Govor

Hvala uvaženi predsjedavajući. Kolegice i kolege, uvaženi gosti. Sigurno da je ovo tema koja je dugo, dugo čekana ovdje u Parlamentarnoj skupštini BiH i mislim da je jako važno da ste vi kao ključni ljudi pravosuđa BiH ovdje, da nas možete čuti, da se možemo pogledati u oči i izraziti s pravom svoje nezadovoljstvo stanjem u pravosuđu, jer ja imam osjećaj da građani ove zemlje, ne samo da su nezadovoljni nego imaju jednu vrstu straha od pravosudnog sistema nadajući se da nikada neću doći u situaciju da moraju potražiti pravdu sticajem raznih okolnosti kakvih je bilo mnogo do sada. Nemam namjeru govoriti o statistici, govoriću o nekoliko ljudskih sudbina i to na bazi validnih dokumenta, ali baš validnih dokumenata i argumenata. Govoriću možda o onome što političari najčešće bježe, pogotovo možda političari koji dolaze iz mog naroda, srpskog, a na bazi onoga što je uvažena glavna tužiteljica rekla vezano za ratne zločine i gdje se imam osjećaj govori mnogo više o kvantitetu, nego o kvalitetu, hoću da govorim i o tome da to nepovjerenje građana ide prema vama i zbog vaših grešaka, vašeg nečinjenja, vašeg nezamjeranja, vašeg kvantiteta, a ne kvaliteta. Vi ste rekli da ste ponosni što je Bosna i Hercegovina lider u regionu jer ima preko 800 lica osuđenih za ratne zločine sa 3.200 godina zatvora. Vi ste rekli da žrtve imaju satisfakciju u radu Tužilaštva BiH, a ja hoću da Vas pitam – da li je satisfakcija žrtava ako optužite i osudite nevine, a prepolovite kazne onima koji su činili zločine? Navešću jedan primjer koji vjerujem da nije jedini, ima ih mnogo, sa mnogo argumenata. Tiče se slučaja Dušan Janković iz Prijedora i prije toga da kažem, jedan sam od onih koji se gnuša na ljude koji su činili bilo kakve ratne zločine, bez obzira iz kojeg naroda dolazili i kada bih htio da to zloupotrebljavam vjerovatno bih spomenuo statistiku, kako je to moguće da najviše presuda ima prema pripadnicima mog naroda, najviše godina, najviše lica, ne želim u to da ulazim. Govorim o slučaju Dušana Jankovića koji je na bazi Sporazuma o priznanju krivice koji ste vi, kad kažem vi, Tužilaštvo BiH učinilo sa ljudima koji su izvršili zločine na Korićanskim stijenama dobio 21 godinu zatvora, a ti ljudi su dobili kaznu od 11, 12, ili 13 godina zatvora na bazi Sporazuma o priznanju krivice sa vama, jer vam je cilj bio kvantitet nažalost, a ne kvalitet. Na bazi lažnih svjedočenja, što je potvrđeno u samom sudskom procesu i Apelaciono vijeće je poništilo prvostepenu presudu, u drugom stepenu uz vrlo vrlo kontraverzno učešće tužilaca iz Tužilaštva BiH o čemu postoje stenogrami, snimci, vi ste presudili nevinom čovjeku da bude 21 godinu u zatvoru. Nebitno da li se radi o Dušanu, o Dautu ili o Domagoju, ja hoću to da kažem. Proslijediću Vam kasnije pismo njegove kćerke i porodice koje je upućeno svima vama, za taj slučaj znam nekoliko godina, to je stravični zločin koji se desio na Korićanskim stijenama kada je iz konvoja od 1.200 Bošnjaka 150 njih izvučeno, ubijeno. U Haškom tribunalu ljudi su zato odgovorali, niko nikad nije spomenuo tog čovjeka koji se naknadno pojavljuje u nekom vašem poravnanju sa stvarnim zločincima. Vrlo interesantan primjer o kome je i snimljen film „Dušan Janković kriv ili nevin“, u produkciji K3 televizije. To govorim da vas pitam, šta ti ljudi da rade, ta porodica? Šta da rade jer imaju sve papire, dokumente, sve kada je u pitanju kako i na koji način su pojedinci svjedočili, niti jedan Bošnjak komšija koji je jasno rekao da taj čovjek niti je bio u konvoju, niti je učestvovao u bilo kakvom stradanju ni otpočetka polazne lokacije Prijedor niti do Vlašića. Jedan slučaj koji pokazuje apsurdnu situaciju u kojoj se nalazimo. Drugo o čemu želim da govorim je onaj dio u kojem sam i lično učestvovao kao član Anketnog odbora u Narodnoj skupštini Republike Srpske vezano za sagledavanje činjenica vezanih za slučaj stradanja Davida Dragičevića. Vi znate da je tad urađen jedan presedan, po meni pozitivan, jer smo imali mogućnost kao narodni poslanici da razgovaramo sa okružnim glavnim tužiocem i tužiocem koji je radio na ovom slučaju i tada smo imali priliku da vidimo, javnost je vidjela koliko je propusta rađeno na pitanju ubistva mladog Banjalučanina, koliko je Tužilaštvo tu zakazalo od samog početka kada je čitav taj slučaj stavljen pod oznaku KTA gdje nema kvalifikacije krivičnog djela, to su oni slučajevi koji se kasnije zgužvaju i bace u korpu za smeće, do kašnjenja u donošenju naredbe o istrazi za ubistvo, do prebacivanja odgovornosti na radnike policije i čitav splet okolosti u kojem se pokazalo da mi imamo ozbiljan sistemski, suštinski problem sa radom pravosuđa. Brojna ubistva nisu riješena, da li svjesno ili nesvjesno, ali je ovaj slučaj pokazao i ja sam svjedok toga u razgovoru koji smo imali i sa ključnim ljudima iz policije, ali i sa tužiocima da je moj jedini zaključak nakon toga bio, Bože dragi samo da ne dođem u situaciju, lično ja ili moja porodica, da moramo da tražimo pravdu. Toliko propusta, a da ništa niste uradili kroz Ured disciplinskog tužioca kad je u pitanju ovaj slučaj, ni do dana današnjeg nije riješen, 100 dana vam je trebalo da donesete naredbu o kvalifikovanju krivičnog dijela, da se radi o ubistvu. Prvih pet dana niste htjeli uopšte da radite bilo šta od 24. marta do 29. marta, što je sasvim dovoljno da neko svjesno prikrije, skloni, ukloni dokaze. Sramna press konferencija gdje je policija i gdje su obducenti izašli sa lažnim nalazima da se radi o zadesu, da se radi o narkomanu, da se radi o pljački neke kuće što nikad nije dokazano, to govore dokumenti i izjave, svjedočenja i naravno, razgovor sa tužiocem. Ništa po tom pitanju niste uradili, da li zato što ne želite da se zamjerate, ne želite da radite, ili je to toliko uzelo korijena da je ovo beznadežna situacija. Mnogi slučajevi ne mogu doći do suda zato što sve zavisi, sve zavisi u ovoj zemlji, kad je u pitanju pravosuđe, od tužilačke volje. Zavisi, tako je zakonodavac rekao i ja tu uvijek institiram da to treba promjeniti u zakonodavstvu, ali nažalost, imam osjećaj da zbog tužilačke volje mnoge stvari u ovoj zemlji ne mogu da idu dalje i tu donosite najveću odgovornost, ako ništa drugo, komandnu odgovornost, jer vi ste vrh piramide i zato vam je sada jasno zašto su stalno govorili pa i predstavnici međunarodne zajednice, pa i predstavnici političkih elita i iz mog naroda, neka kvantiteta u ratnim zločinima, samo nek se ne dira korupcija i organizovani kriminal. Imam osjećaj da ta .../govornik se upozorava na vrijeme/... ... deset ili petnaest godina prisutna sve više ima realni odjek i zato je neophodno, prije svega, primjeniti zaključak koji smo imali prije sedam, osam mjeseci u ovom Parlamentu, vjerovatno i set zaključaka koji će biti i danas i nešto uraditi, jer imam osjećaj da je ovo otišlo toliko daleko, toliko daleko da je pitanje da li će se moći nešto uraditi ili je i poruka koju ste nam poslali danas na ovoj tematskoj sjednici poruka koja je išla građanima, a vrlo je opasna. Hvala.