Govor

Zahvaljujem predsjedavajući. Pozdravljam, naravno, sve prisutne u sali pošto se prvi put javljam. Ja vjerujem da su uvodna izlaganja predsjednika VSTV-a i glavne tužiteljice i kod onih poslanika koji su imali nedoumica u vezi korisnosti održavanja ove sjednice otklonile, kako bih rekao, tu sumnju. Sjednica je, nažalost, kako sam i predvidio na Kolegiju, većim dijelom potrošena na promoviranje određenih političkih ciljeva, formiranje vrhovnog suda koji nema nikakve veze sa ovom temom, nego govori o uspostavljanju jedinstvenog pravnog prostora i zahtjeva za ukidanje prisustva stranih sudija, a i naravno za lamentaciju nad sadašnjim sistemom u pavosuđu koje imamo. Tema o VSTV-u, pa rekao bih i o Uredu glavnog tužitelja se provlači kroz ovaj Parlament već u dvije, tri posljednje sjednice kroz različite tačke dnevnog reda koje, takođe, nisu imale veze sa ovom temom, ali evo, mislim da, ako je ovo trebala da bude neka vrsta grupne terapiije, da, kako bih rekao, svi kažemo nešto što nas tišti, nadam se da ... smo u ovih četri sata koliko ste predvidjeli za ovu sjednicu to uradili, a sada, pošto ističe ovo vrijeme koje smo planirali za ovu sjednicu ja bih volio samo ukratko da kažem par stvari. Percepcija, mi živimo u vremenu u kome je percpecija jako važna i često je puno važnija nego suština i stvarnost i to je vrijeme u kojem živimo. Ja lično se ne slažem i ne snalazim dobro u takvom vremenu, ali kako bih rekao, to je neminovno. Međutim, kada se radi o percepciji o pravosudnom sistemu, tu se radi o jednoj sasvim drugoj stvari. Percepcija o pravosudnom sistemu je podjenako važna kao i njegova suština i njegova prava nezavisnost i to se govori u svim sudskim ozbiljnim radovima koji se bave pravosudnim sistemima, se govori kako je vrlo važno da pravosudni sisitem bude nezavisan, nepristrasan i profesionalan, ali isto tako da postoji percepcija u društvu da je on nepristrasan, objektivan i ... Ta percepcija u vremenu u kome ljudi manipulišu, kako bih rekao, medijima i socijalnim mrežama i stvaraju percepcije kakve žele, je apsolutno narušena i mislim da je to nešto o čemu se, da bismo se trebali složiti, da je narušena percepcija pravosudnog sistema u javnosti BiH. Istraživanja su mnoga gospodine ..., rade se svake godine. Ja Vam lično, recimo, preporučujem istraživanje koje svako godine o našem pravosudnom sistemu radi USAID zato što onda imate jedan kontinuitet, možete pratiti od 2012. svake godine kako se ono kreće, ali ja ću Vam reći otprilike da u zadnjih tri četri godine broj ljudi, građana, javnosti, je li, koji imaju negativnu percepciju o našem pravosudnom sistemu je stabilan na negdje 2/3 ispitanika, uzorci su, je li, rađeni preko 1000, radi se o vrlo, kako bih rekao, profesionalnim statističkim metodama, ali mi, kako bih rekao, živimo u jednom sistemu koji je generalno apsurdan. Mi očekujemo da će sudija ili tužioc biti nepristrasan, biti nezavisan i biti profesionalan, da neće prilikom donošenja odluka uzimati u obzir svoj spol, svoju starost, finansijsko stanje, mišljenje drugih ljudi. Zato ih i imenujemo, kako bih rekao, na takve mandate na koje ih imenujemo, ali prihvatamo da će nečija etnička pripadnost uticati na objektivnost njegovog odlučivanja u nekom sudskom postupku i to nam je, takođe, gospodine Softiću jedno od najvažnijih mišljenja Venecijanske komisije kada je komentarisala tadašnji prijedlog zakona o VSTV-u, a Vaš kolega Osmanović upravo sada distribuira po klupama amandman ili neki prijedlog zaključka da se, kako bih rekao, etnička struktura u našem pravosudnom sistemu balansira. Tako da, kako bih rekao, znate, ne možete imati i jare i pare. Morate s odlučiti ili birate sudije po tome kakvo imaju znanje, kakvi su profesionalci, kakav imaju procenat riješenih slučajeva ili ih slažete po ovim raznim kriterijima po kojima je danas skoro nemoguće izabrati sudiju i na to i upozoravam, da ako vi ste sada prisiljeni u ovom mandatu da tražite osobu određenog pola koja ima te kvalifikacije, koja živi u određenoj izbornoj jedinici, da je vaš izbor u zemlji od 3 miliona stanovnika izuzetno, izuzetno sužen i da će taj izbor sasvim sigurno ići na štetu profesionalizma kako bi se udovoljili ovi drugi, navodno važniji, kriteriji. Vjerovatno griješim, moj utisak, moja percepcija svih diskusija je da postoji nezadovoljstvo sadašnjim pravosudnim sistemom i slažem se sa kolegom Softićem da je izvor nezadovoljstva i izvor onoga što ja mislim da je nefunkcionalnost našeg pravosudnog sistema u načinu na koji se biraju izvršioci pravosudnih funkcija, odnosno tužioci i sudije. I imajući upravo to u vidu, ja bih želio da predložim određene zaključke. Predložio bih zaključke i nadam se da su podjeljeni svim zastupnicima, prije svega da, je li, još jednom zaključak, da Vijeće ministara pristupi izradi izmjena, prijedloga izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u koje trebaju sadržavati sve preporuke Evropske komisije, Venecijanske komisije i Pribeovog izvještaja i smatram da te izmjene treba da idu u sljedećem pravcu, članove koji trenutno imaju nadležne adovkatske komore treba zamijeniti članovima iz reda univerzitetskih profesora pravne nauke koje temeljem javnog konkursa imenuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Pitanje pristustva advokata u našem VSTV-u je problematizirano mnogo puta. Nema sumnje da, takozvani korisnici pravosudnog sistema trebaju biti prisutni tu, ali sasvim je izvjesno da ne bi trebali biti prisutni u toj mjeri da mogu na neki način uticati na proces odlučivanja. Naravno, izdvojit, treba uraditi ono što je bila prva preporuka Venecijanske komisije, a to je razdvojiti VSTV na visoko sudsko i visoko tužilačko vijeće. Nigdje u Evropi ne postoji ova kombinacija da u jednom vijeću sjede sudije i tužioci. Takođe, glavne tužioce na svim nivoima vlasti trebaju imenovati nadležna zakonodavna tijela na prijedlog visokog tužilačkog vijeća koje bi dostavilo listu kvalifikovanih kandidata, a zakonodavna tijela bi ustavnom većinom, dvotrećinskom većinom kako bi se spriječilo ovo što sada imamo, a to je uticaj Doma, vladajuće koalicije na sastav organa kao što su VSTV, Centralna izborna komisija, znači dvotrećniskom većinom bi se izglasavale takve sudije i ja sam uvijek, naravno, bio pristalica da kada nekog imenujete na neku funckciju, da on ima barem pravo da predloži neke od svojih najbližih saradnika, svoj tim sa kojim će raditi i ovi prijedlozi zaključaka koji dalje, pošto vidim da ću ubrzo ostati bez vremena, su bazirani na tom principu. Zamjenike glavnih tužioca na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou, uključujući i Brčko Disktrikt imenovao bi glavni tužilac osnovnog nivoa sa liste, sa liste više uspješnih kandidata koje bi utvrdilo visoko tužilačko vijeće i isto tako, naravno, sa tužiocima na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou. Ja se zaista nadam da ćemo, da ovo neće biti još jedan zaključak koji će ostati, koji će otići u Vijeće ministara i tamo nestati u nekoj crnoj rupi i nikad se više neće vratiti, nego da će se pojaviti, ovaj, kako bih rekao, kao ozbiljni prijedlog. Ja sam želio da, takođe, u izradi ovoga dokumenta učestvuju ljudi iz Parlamenta, jer smatram da, puno se danas govorio o podjeli vlasti, postoje ovdje neke pristalice koje smataraju da ljudi koji sjede u zakonodavnim tijelima ne bi trebali predlagati i pisati zakone, nego bi to trebali raditi ljudi koji to znaju, a koji obavljaju izvršnu vlast. Nešto vjerovatno, u nekoj knjizi koja skuplja apsurdne izjave parlamenata cijelog svijeta ja vjerujem da bi se i ova našla, ali sam smatrao da bi Vijeće ministara zapravo trabalo formirati od svojih ljudi iz kabineta, iz Ministarstva pravde, i iz ovoga zakonodavnog tijela grupu koja bi radila na izradi novoga zakona o VSTV-u. I samo još, kako bih rekao, ako mogu da završim, ovaj, u 26 sekundi, koncept da postoje određeni esnafi u nekom društvu koji su sposobni uređivati sam sebe sam ja mislio da su umrli, kako bih rekao, sa socijalističkim samoupravljanjem, očigledno nisu. Nemoguće u jednom političkom društvu doći do jednog istinski nezavisnog organa, jer onda ako imate čak i neki nezavisni organ, ko njega bira? Ko bira organ koji bira taj nezavisni organ? I onda dolazite naravno, do onog logičkog silogizma da zemlja stoji na kornjači i da su kornjačke sve, kako bih rekao, ... , ali sada da ne otvaram, kako bih rekao, tu temu. Zato vjerujem u princip preuzimanja odgovornosti, kada ovaj Parlament sa 2/3 glasova izabere glavnog tužioca, taj glavni tužioc ima odgovornost prema ovom Parlamentu. On kada bira svoje saradnike, te njegove odluke će biti, takođe, preispitivane na ovom zakonodavnom tijelu. To se zove na engleskom – checks and balances, ja nisam uspio pronaći, kako bih rekao, ali to je društvo u kome mi živimo .../govornik se upozorava na vrijeme/... jedni ljudi imaju diskreciona prava i sredstva, a drugi ljudi imaju pravo da ih kontrolišu. I to je ono što nedostaje u našim odnosima do sada. Hvala.