Govor

Hvala predsjedavajući. Kolegice i kolege zastupnici, članovi Vijeća ministara, predstavnici sudskih institucija, medija, po dosadašnjim informacijama sa kojima raspolažem ovo je prvi puta da Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH održava tematsku sjednicu sa dnevnim redom – Rasprava o stanju u pravosuđu BiH. Nakon što smo zakazali tu sjednicu u javnosti je izašlo mnogo kritika, diskusija, da li treba takva sjednica, čemu ona vodi i kakve rezultate može polučiti. Prije svega ja samtram da je neophodno ovdje, u ovom Domu voditi raspravu o stanju u pravosuđu, to je nešto što svi moramo podnijeti odgovornost da popravimo stanje koje je evidentno ušlo u određene probleme. Uvažavajući jedni druge, gdje možemo voditi diskusiju u Bosni i Hercegovini da poboljšamo stanje u pravosuđu ako ne u Parlamentarnoj skupštini BiH. Da li se može popraviti stanje u pravosuđu bez učešća ovog Doma, Vijeća ministara i bez aktivnog učešća nosioca najviših pravosudnih institucija. Moramo uvažavati jedni druge, moramo otvoriti diskusiju i sa argumentima ovdje vidjeti kako poboljšati to stanje, za koje smo već čuli da postoje određeni problemi. Pošto je ovo prva sjednica bilo je za očekivati da će biti i ovakvih diskusija oštrih i rasprava. Ja samtram, a biće i prijedlog Kluba poslanika SDA, da bi najmanje dva puta u godini trebalo dostavljati izvještaj o radu VSTV-a, da pravimo analizu šta smo to uradili, koje poteze smo povukli, naravno uvažavajući nepristrasnost, neovisnost pravosuđa maksimalno. Ne bih želio da bilo koga ovdje pojedinačno prozivam, ali ne mogu a da, takođe kao kolegica Lepić, se ne dotaknem izjave predsjednika VSTV-a, gospodina Tegeltije, nakon što je sazvana ova tematska sjednica Zastupničkog doma, gdje je rekao da ne očekuje nešto puno od ove današnje rasprave, više će biti destruktivnih nego li konstruktivnih diskusija što je za mene zaista, ovako da kažem, problematično. I vi i mi smo javne ličnosti, moramo se naviknuti na kritike, kritike moraju biti argumentovano i iz tih kritika trebamo svi povući određene pouke. Današnja rasprava na temu stanja u pravosuđu prije svega treba voditi u pravcu onoga što je potrebno uraditi za postizanje neophodnog i značajnog napretka u oblasti poboljšanja vladavine prava u Bosni i Hercegovini, kako je to definisano i Ustavom BiH. Današnja rasprava treba ponuditi odgovor kako pravosudni sistem naše zemlje može bolje služiti građanima kroz nezavisno, nepristrasno i odgovorno pravosuđe. Zatim, ova današnja diskusija treba dati odgovor šta se danas u demokratskom svijetu podrazumijeva pod vladavinom prava. Odgovor je potpuno jasan, vladavina prava je sistem, potrebno je da se svi njegovi elementi, da su svi njegovi elementi integrisani i rade zajedno kao zasebni dijelovi i ovo je sistem i ovaj Parlament je sistem. Ništa, kao što sam rekao, se ne može popraviti u pravosuđu upravo ako ne djeluje ovaj visoki Dom. Vi ste sami istakli da treba mijenjati neke zakone po kojima vi radite, treba neke nove donijeti, prema tome bez ovog Doma se popraviti stanje u pravosuđu ne može. Vladavina prava znači da niko, ama baš niko nije iznad zakona. Ono što se na sve nas odnosi, što je rekao kolega Mehmedović, i na desnu stranu i na centar i na izvršnu je sledeća, svako javno djelovanje mora podlijegati odgovornosti, na protupravno postupanje i neregularnosti treba odgovoriti odgovarajućim korektivnim mjerama i sankcijama, za sve, za sve. Javne smo ličnosti, odgovaramo pred javnošću i moramo snositi odgovornost za naše postupke. Ono što danas ovdje, gledajući jedni drugima u oči, moramo priznati da je poljuljano povjerenje u naše pravosuđe. Rasprostranjeno je mišljenje u državi da su proteklih godina neke pravosudne odluke bile ispolitizirane. Nepovjerenje u pravosuđe se posebno negativno odražava kroz VSTV. Danas najčešće VSTV se percipira javnosti BiH kao centar neotuđive moći koji služi interesima pojedinih političkih moćnika, zatim članovi VSTV-a se percipiraju kao nedodirljivi i iznad zakona. Naravno, da su pojedini postupci članova VSTV-a i pojedine izjave članova VSTV-a pogodovale stvaranju ovakvog javnog mjenja. Ono što je neophodno uraditi, a to je VSTV je potrebno ozbiljno reformisati i napraviti radikalne promjene ponašanja. Postupak izbora članova VSTV-a se mora revidirati. Kada govorimo o neophodnosti reforme pravosudnog sistema u BiH ne možemo ne istaknuti, ono što je uvažena glavna tužiteljica i rekla, nužnost uspostavljanja vrhovnog suda BiH sa nadležnosti na cijelom prostoru BiH, što je preporuka i Venecijanske komisije još iz 2012. godine. Ukratko ću nešto oko Izvještaja o radu Tužilaštva BiH za 2017. i 2018. godinu. U ovom izvještajnom periodu Tužilaštvo BiH je vodila i njime rukovodila gospođa Gordana Tadić, koja je imenovana Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća 28.09.2016. godine za vršioca dužnosti glavnog tužioca. Zakon o Tužilaštvu predviđa da glavni tužilac ima četiri zamjenika i sekretara, zbog odlaska na druge dužnosti, vidjeli smo ovdje u Izvještaju, da je danas ostao, da je u ovom izvještajnom periodu ostao samo jedan zamjenik, što je naravno otežavalo uspješan rad Tužilaštva. Da ne bih ulazio u posebne analize odjela, od Odjela za ratni zločin, za organizovani kriminal, dozvolite samo da kažem nekoliko stvari oko Posebnog odjela za ratne zločine. U Izvještaju stoji da je u toku 2017. godine u ovom Odjelu bilo raspoređeno 28 tužilaca, 34 stručna saradnika – pravnika, 29 stručnih saradnika, istražilaca itd. Ako imamo na umu da je 25 godina prošlo od završetka rata u BiH pravda za žrtve nije još ostvarena i gubi na važnosti. Bosna i Hercegovina se ozbiljno bori sa kašnjenjem u vremenu, posebno kad je riječ o najtežim predmetima ratnog zločina. Citiraću Bakiru Hasečić, predsjednicu Udruženja žena žrtava rata – Žrtve rata nisu zadovoljne brojem podignutih i potvrđenih optužnica, posebno kada je riječ o djelima ratnog silovanja i seksualnog zlostavljanja, gdje su svjedokinje očevici i ubistava. Biologije je učinila svoje, ljudi umiru, a da nikada nisu ni stigli do suda. Činjenica je takođe da nikada nije podignuta nijedna optužnica za genocid u Srebrenici, što najbolji način pokazuje da je fokus Tužilaštva na manje masovnim zločincima i manje odgovornim osobama za ratne zločine. Većina optužnica podignuta je protiv jedne osobe, npr. četvorica optuženih za ratne zločine nisu bila dostupna pravosudnim organima BiH, jer se nalaze negdje u izbjeglištvu u Srbiji i Kanadi. .../govornik se upozorava na vrijeme/ ... I dozvolite samo da iznesem analizu britanske sutkinje Džoane Korner, nekadašnje više tužiteljice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koja preporučuje da se optužnice podižu samo kako bi se ispunila tužiteljska norma, da se ne cjepkaju optužnice, da se podižu protiv višerangiranih počinilaca, da se manje osjetljivi predmeti prebacuju na entitetsko pravosuđe. Prema Tužilaštvu BiH norma je 159%, kvaliteta 94%, a 80% presuda je osuđujućih. Bitan je kvalitet, a ne kvantitet optužnice..../govornik se upozorava na vrijeme/... Ja imam ovdje, dostaviću onda i neke prijedloge zaključaka u ime Kluba poslanika SDA da ih sad ne čitam. Hvala.