Govor

Obzirom da nas je konačno iz trećeg pokušaja predsjednik VSTV-a počastio svojim prisustvom započeću svoju diskusiju njegovom izjavom od 04.03.2020. godine. On kaže – da očekuje da će sjednica biti iskorištena kao arena za populističko ispucavanje raznih neutemeljenih fraza i optužbi od pojedinih poslanika, sa ciljem akreditacije mene, dakle njega i članova VSTV-a, koji se na ovakav način obračunavaju sa pravosuđem, jer njihov cilj nije konstruktivan nego destruktivan. Ne znam na koju je arenu predsjednik mislio, da li na onu gladijatorsku iz antičkih vremena, na onu toreadorsku borbu sa bikovima ili na cirkusku, ali na koju god da je mislio sve nabrojane služe za zabavu, ma kako ona okrutna ili neobična bila, ali nama poslanicima, barem većini nas, nimalo nije do zabave kada je stanje u pravosuđu u pitanju. Da bih opovrgla Vaše pretpostavke da će se raditi o neutemeljenim frazama i optužbama držaću se samo navoda iz Izvještaja za 2018. godinu, što sam već i do sada radila, a konstatacija iz Izvještaja međunarodnih tijela i članova zakona koji regulišu rad VSTV-a. Meni su činjenice jedino bitne, jer građani BiH od nas parlamentaraca, dakle nas koji sjedimo u ovim parlamentarnim klupama očekuju ozbiljnost i odgovornost. Citiraću, naravno, i nekoliko Vaših izjava iz medija, a Vi ćete reći jesu li one tačne ili nisu. Prije svega Izvještaj za 2018. godinu, vjerovatno ću već biti dosadna koleginicama i kolegama, jer već treći put govorim o njegovoj sadržini, ali će mi oprostiti jer oba prethodna puta niste bili prisutni, 97 miliona konvertibilnih maraka uloženo je u pravosuđe za realizaciju projektnih, dakle donatorskih aktivnosti u periodu od 2004. do 2018. godine na svim nivoima vlasti, to je navod iz Izvještaja. U 2018. za unapređenje učinkovitosti pravosuđa VSTV-u je dodijeljeno preko 3 miliona konvertibilnih maraka. Silna sredstva utrošena, a pravosuđe i dalje neefikasno. I pored konstatacije da se svake godine smanjuje broj nerješenih predmeta za 5 do 10% ostaje i dalje činjenica da se postupci vode jako dugo, čak i oni sa oznakom hitnosti. Posebno se neučinkovitost ogleda kod stečajnih predmeta što je potvrđeno konstatacijom na strani 46 Izvještaja, da je došlo do blagog porasta priliva predmeta u 2018. i blagog smanjenja nerješenih predmeta. U 2018. povećao se broj dana trajanja ovih postupaka za 52 dana duže u odnosu na 2017. godinu, dakle sa 865 dana povećao se na 917 dana. U procesuiranju ratnih zločina takođe nije postignut napredak, niti u broju predmeta, niti u trajanju postupka, kako je navedeno na strani 50 Izvještaja. Odabrala sam samo neke podatke iz Izvještaja kako ne bih zamarala koleginice i kolege, obzirom da kompletna statistika stoji u Izvještaju. Kulminacija neefikasnog i u najmanju ruku sumnjivog postupanja pravosudnih organa ogleda se u sudskim postupcima Dragičević i Memić i što je najgore tužilac u predmetu Memić, Sead Kreštalica, dakle tužilac koji je izgubio spor, jer su optuženi Ljubo i Bekrija Seferović oslobođeni krivice, predložen je za v.d. zamjenika glavnog tužioca Kantona Sarajevo, što je na svu sreću VSTV odbio. No ovo je samo pokazatelj kako se i ko predlaže za najviše pravosudne funkcije i ostaće ustvari nepoznato javnosti koliko je sličnih prijedloga usvojeno. O aferama samo čitamo, a Ured disciplinskog tužioca u 2018. godini je primio 895 pritužbi, u 2018. okončano je 30 disciplinskih postupaka i to samo 16 iz 2018. godine. Dakle, potpuno neefikasan rad Ureda sa izrečenim blagim kaznama, najveći dio su opomene, a posebno je pitanje unutar, posebno pitanje je Ured disciplinskog tužioca unutar VSTV-a što nas dovodi do situacije kadija te tuži, kadija te sudi, o čemu već postoje preporuke Evropske komisije. U Poglavlju o neovisnosti pravoduđa, naveli ste da je primjetan nastavak trenda pritiska javnosti, da pravosuđe mora slobodno odlučivati u predmetima bez vanjskog uplitanja, te da sudija mora odlučivati u predmetima bez ikakvog vanjskog uticaja. Naravno i mi se s tim slažemo, to bi trebalo, ali mnoge afere kojima je pravosuđe opterećeno, a navela sam već dvije najpoznatije koje ni do danas nisu okončane, izaziva veliki stepen nepovjerenja javnosti prema pravosuđu. Članom 3. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću stav (1) propisano je da Vijeće kao nezavisan i samostalan organ ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe. Kako će osigurati ove kvalitete nosilaca pravosudnih funkcija kad ni njegov čelnik nije nezavisan i profesionalan. Stavljanje predsjednika VSTV-a u službu politike, afera „Potkivanje“ baca ljagu na pravosuđe uopšte i dovodi u sumnju imenovanje sudija i tužilaca, što je prevashodan zadatak Vijeća. Ako VSTV ne sankcioniše ponašanje svog predsjednika, niti zadokumentovanu aferu, niti za podlijeganje političkom uticaju, kako će onda građani imati povjerenja u pravosuđe. Izjava Milana Tegeltije od 19.02.2020. za Aldžaziru, da članovi Vijeća izabrani iz Republike Srpske čine podvijeće iz RS-a i da u tom kontekstu imaju obaveze preme RS-u, je netačna i u direktnoj suprotnosti sa članom 4. stav (2) Zakona prema kojem su članovi Vijeća osobe visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti. Niti je Milan Tegeltija visokih moralnih kvaliteta, o čemu postoji i snimljeni materijal, niti je nepristrasan. Prisustvo sastanku na kome Milorad Dodik daje instrukcije članovima ili rukovodiocima institucija BiH koji dolaze iz RS-a je sve samo nije nepristrasan. Ono što dodatno zabrinjava je činjenica da su članovi VSTV-a nakon otkrivanja afere „Potkivanje“ dali jednoglasnu podršku svom predsjedniku, da je Ured disciplinskog tužioca odbacio prijavu po ovoj aferi kao nedopuštenu, ta da je i na posljednjoj sjednici VSTV-a zaključeno kako Tegeltijini stavovi nemaju uticaja na rad VSTV-a i na njegove članove, da je njegovo učešće na sastanku lični stav, da nisu konsultovani potpredsjednici VSTV-a i dalje citiraju odredbe zakona po kojim je VSTV nezavisan organ koji nema obavezu odgovornosti prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti entiteta ili drugih nivoa vlasti u BiH. Zamislite umjesto da sankcionišu ponašanje predsjednika, pokrenu postupak za njegovu smjenu, najvažnija je konstatacija da su oni nezavisan organ koji ustvari nikom ne odgovara. Kome onda odgovara? Da li to znači da može raditi šta hoće i kako hoće bez ikakvih posljedica? Nisu uvaženi ni stavovi visokog predstavnika, ni ambasadora Kvinte, ni durgih međunarodnih institucija, VSTV i dalje nastavlja istim putem i na isti način. Zakon o smjeni VSTV-a je jedna od načina da pokažemo da se samovolji može stati u kraj, jer mi smo zakonodavno tijelo. Reakcije i izjave odmah nakon usvajanja Zakona da neće proći u Domu naroda potvrđuje politički uticaj na VSTV i njegovog predsjednika, jer voljela bih da mi se objasni za šta će se povodom predloženog Zakona u Domu naroda glasati protiv kada niti jedan član Doma naroda nije primio k znanju Izvještaj VSTV-a. Kako će građanima objasniti da je ovakav VSTV dobar za njih i da treba da im uliva povjerenje? Percepcija građana o pravosuđu je posebna priča, sva istraživanja o korupciji pokazuju da je pravosuđe u očima građana u vrhu ljestvice, a vrlo često i na prvom mjestu. Nepobitna je činjenica da građani nemaju povjerenja u pravosuđe zbog afera koje ga potresaju, zbog dužine postupaka, zbog visokih troškova, zbog činjenice da prijavljivači krivičnih dijla ustvari kasnije trpe posljedice, sve to ih odvraća od traženja pravde. Interesantne su izjave, takođe, predsjednika VSTV-a i po ovom pitanju – pravosuđe nije ispolitizirano, to je, kaže, percepcija građana. Otkud onda građanima percepcija ako pravosuđe nije ispolitizirano? Ili sljedeća u kojoj kaže – ne možete od čovjeka koji ima težak život očekivati da vjeruje u pravosuđe. Strašno. Da je sreće i boljeg pravosuđa upravo ti ljudi bi imali najveće povjerenje u pravosuđe, a ne bi odustajali od traženja pravde iz već navedenih razloga. Nisu ni predsjedniku relevantne stranice i stranice izvještaja međunarodnih ..../govornik se upozorava na vrijeme/.... institucija, evo ja ću uskoro završiti, dakle već nabrojane Mišljenje Evropske komisije i Pribeov izvještaj, koji na mnoštvu stranica analizira naše stanje u pravosuđu. Dakle, posebno je zanimljiva izjava predsjednika kada povodom Izvještaja Pribea kaže – da Izvještaj jeste dosta kritičan, ali to nije nešto što već nismo čuli i nismo mogli da očekujemo. Pa šta ste Vi onda uradili da to ne čujemo i da nas iznenade neke drugačije konstatacije u izvještajima međunarodnih institucija? I evo, dakle, ovim sam ..../govornik se upozorava na vrijeme/... da pokažem da ovo ništa nije populističko ispucavanje raznih neutemeljenih fraza i optužbi i da su ovo konstatacije zasnovane na zakonskim odredbama .../govornik se upozorava na vrijeme/... i izvještajima međunarodnih tijela...