Govor

Uvaženi predsjedavajući, dopredsjedavajuća, predstavnici pravosudnih institucija i predstavnici civilnih, civilnog sektora, uvaženi ministri i doministri, cijenjeni gosti, kolege i kolegice zastupnice i predstavnici sredstava javnog informiranja, ja vas sve srdačno pozdravljam. Svjesna činjenice da je prevosudni sistem neovisan, jedan od stubova vlasti u državi, želim zamoliti i podsjetiti i sugerirati u cilju doprinosa ovoj tematskoj sjednici sljedeće. U cilju uspostave jedinstvenog, subordiniranog i nezavisnog pravosudnog sistema u BiH neophodne su i ustavne promjene kojima bi se potpunije uredio nezavisni položaj pravosudne vlasti i omogućilo uspostavljanje vrhovnog suda Bosne i Hercegovine kao pretpostavke za ujednačavanje sudske prakse i jednakosti građana pred zakonom na području cijele naše države. Ovo zahtjeva samokritičko preispitivanje onih državnih i političkih institucija i pojedinaca u njima koji koristeći dignitet institucije ove pritiske vrše i tako ugrožavaju nezavisnost pravosudne vlasti, ali i to da pravosuđe zaoštri kaznenu politiku za ova djela. Porast povjerenja građana u pravosuđe moguće je postići adekvatnom i odgovornom aktivnošću nosilaca pravosudnih funkcija u dosljednoj primjeni važećih propisa i u sinergiji sa druge dvije grane vlasti u radu na izmjeni i donošenju novih zakonskih propisa kojima bi se zaoštrili i precizirali profesionalni kriteriji za izbor sudija i tužilaca i kreirao širi odgovarajući socijalno-ekonomski milje za učinkovitiji rad pravosudnih institucija. Najbolji indikator da raste povjerenje građana u rad pravosuđa biće onda kada građani više samouvjereno i češće budu izgovarali u narodu poznatu izreku – ja ću tebe tužiti, ja ću tebe presuditi. Kako je poznato iz sredstava javnog informiranja i predsjednik VSTV-a je svojevremeno u susretu sa šefom OSCE-a u Bosni i Hercegovini izrazio lično generalno nezadovoljstvo rezultatima koje postižu tužilaštva u BiH u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala zbog čega ova krovna pravosudna institucija preduzima veliki broj strateški operativnih aktivnosti da bi ih poboljšale. Iz pojedinih institucija pravosuđa u tom smjeru emitirani su i ohrabrujući signali, tako je navedeno da je Tužilaštvo Kantona Sarajevo broj predmeta u tom periodu iz oblasti korupcije povećao čak za 70% u odnosu na prethodni period, međutim oko 300 predmeta je bilo još neaktivirano, a za počinjena djela korupcije do sada su izrečene minimalne kazne. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine u prethodnom sazivu istaknuto je da su utvrđene mjere za popravljanje rada, rezultata u radu Tužilaštva. Ovi drugi pozitivni primjeri u radu i drugih pravosudnih institucija potvrđuju da se pravosuđe pokušava buditi, da raste profesionalna odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija. Zasluge za to pripadaju prije svega onom, ja vjerujem, većem dijelu sudija i tužilaca koji su bili i ostali istinski, dodajmo, i nesutrašivi profesionalci u svom poslu, čestiti ljudi koji se drže one narodne mudrosti – služba je služba, a družba je družba. I da je za njih njihova služba preča od bilo koje družbe izvan sudnice, to ne znači da su oni nedruželjubivi ljudi, naprotiv politički neopredjeljeni, jer ne smiju biti članovi političkih stranaka, u ljudskoj, privatnoj i službenoj komunikaciji su neposredni, korisni sugovornici, ali kada treba znaju uspostaviti distancu i svoj posao ostaviti u koricama sudskog i tužilačkog spisa i u sudnici i za sudnicu. Na taj način uspjevaju čuvati svoj tradicionalno visok zasluženi ljudski i profesionalni dignitet i dignitet pravosudne institucije. Ugled pravosuđa interesuje koliko njegov, još i više svakog društva koje želi da bude demokratsko, stabilno i prosperitetno i države u njemu kao organizacije vlasti koja hoće da bude pravna država sa vladavinom zakona. No ima i problema, da sva ova nastojanja budu realizirana postoje, vjerovatno, moguće i sigurno, faktori koji koče ove procese i zato nisu krivi samo nosioci pravosudnih funkcija nego i po općoj percepciji javnosti i političke elite, ako se uopšte tako mogu nazvati. U prethodnom periodu su predloženi zaključci da se zakonom sadašnjim VSTV podijeli u dva vijeća, sudsko i tužilačko, da se ograniči mandat članova ovih vijeća na četiri godine bez prava na dva uzastopna mandata, da uslovi za izbor članova oba vijeća moraju biti strožiji od postojećih, da se izbor sudija i tužilaca sa njihovim profesionalnim biografijama i imovinskim kartonima učini više transparentnim, da se Informacija Ministarstva pravde BiH koja je bila osnov tada za raspravu dopuni ocjenom stanja korupcije u pravosudnim institucijama i da se zaduži Vijeće ministara da u parlamentarnu proceduru dostavi prijedlog zakona o formiranju vrhovnog suda BiH. Iz prijedloga tih zaključaka i izjava prvih ljudi u izvršno, upravnim institucijama može se iščitati želja i spremnost zakonodavne, izvršne vlasti da u okviru redovne saradnja sa pravosudnim institucijama daju veći doprinos uspješnijem funkcioniranju sudske vlasti, a što bi se potvrdilo i tako što bi prvo one same odgovorno implementirale sudske odluke. I drugo, što bi preduzimale mjere iz svoje nadležnosti da ih provode i svi drugi na što upućuje zapažen broj neprovedenih i neblagovremeno provedenih sudskih odluka, pa čak i odluka Ustavnog suda BiH. Bilo bi pogrešno predložene zaključke, izjave, inicijative, percipirati kao neki radni nalog pravosuđu, oni su više izraz očekivanja i povjerenja prema njemu i njegovim mogućnostima i obavezama da ono samo i u suradnji sa drugim institucijama koristeći više i doslednije svoja zakonska ovlaštenja da veći doprinos otklanjanju prepreka na putu bržeg i stabilnijeg razvoja bh. društva, a posebno implementaciji ljudskih prava i sloboda kao osnovne pretpostavke za takav njegov razvoj. Ipak u aktuelnoj društvenoj debati o stanju u pravosuđu aktuelizirana su tri suštinska pitanja, princip nezavisnosti pravosuđa, njegova politizacija, odnosno depolitizacija i što je najvažnije vraćanje povjerenja građana u rad sudija, tužilaca i pravosudnih institucija. Od toga koliko će nezavisno, nepristrasno, odgovorno i efikasno djelovati pravosudna vlast u okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlaštenja ovisi koliko će i zakonodavna i izvršna vlast funkcionirati i sama ustavno, zakonito i produktivno, a što povratno pozitivno ili negativno utiče na funkcioniranje sudske vlasti. Samo sinergija između ova tri stuba vlasti zasnovana na principu nemješanja jedne grane vlasti u nadležnosti druge dvije može učiniti građane nosiocima suvereniteta, osigurati njihova prava i slobode i na toj osnovi prava i slobode njihovih kolektiviteta, etničkih, vjerskih, političkih, ideoloških i drugih oblika organiziranja, udruživanja, što je i pretpostavka za prosperitetno demokratsko društvo, za pravnu, funkcionalnu i stabilnu državu. Hvala.