Govor

Hvala gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo zastupnici i uvaženi članovi Vijeća ministara, gosti. Evo danas smo svi tu i izvršna i zakonodavna i kako neki zovu, sudska vlast i naravno regulator u oblasti pravosuđa. Mislim da je ova današnja sjednica počela malo sa bespotrebnom nervozom koju je unijelo uvodna izlaganja gospode iz pravosuđa, a mislim da je to bespotrebno iz razloga što, čini mi se ili bi bar trebali da budemo na istom zadatku svi mi i lijeva strana i sredina i desna strana. A cilj bi nam trebao da bude da bar jedanput godišnje ovako se sastanemo i da razmatramo o stanju nacije, jer slažem se da bi trebali raspravljati i o korona virusu i o migrantskoj krizi i o borbi protiv terorizma i o procesuiranju predmeta po ratnom zločinu i o nepravdi koja nažalost dominira u bosanskohercegovačkom društvu, a za šta smo odgovorni svi i vi, i mi, i ovi ovamo lijevo. Zašto to tako kažem? Počeću zapravo jednom retrospektivom kada je započeta priča o pravosuđu u Bosni i Hercegovini, a to je 2003. godine kada je visoki predstavnik donio, odnosno nametnuo, donio Odluku o zakonima kojima se definiše proces nametanja zakona o tri visoka sudska i tužilačka vijeća koja su funkcionirala kao jedinstveno tijelo i u čijem radu su učestvovali i međunarodni članovi i u Tužilaštvu i u Sudu BiH i u VSTV- u. I naravno kako je proces odmicao, evo do dan danas imali smo razne ocjene i procjene o stanju u pravosuđu, tako međunarodna nevladina organizacija Fridom haus u svom Izvještaju za 2008. godinu ocjenila je naše stanje u BiH sa četvorkom. Dočim, 2018. sa 4,75 i kažu da je to negativan trend obzirom na ocjene koje oni daju. Zašto je to tako, znači nisu samo odgovorni ljudi iz pravosuđa, nego smo odgovorni i mi i naravno izvršna vlast. VSTV je jedan jedinstven regulator sudskog i tužilačkog sistema i kažu da ovakav model postoji samo u Rumuniji, je li to dobar model ili nije, ako je dobar ne znam zašto ga taj demokratski zapad ne primjeni kod sebe. Da li ga treba dorađivati? Treba. A stanje, evo, zadnju godinu i više dana upravo pokazuje da je potrebna snažna intervencija kad je u pitanju Zakon o VSTV-u i kada je u pitanju inače regulacija pravosuđa. Nažalost, VSTV kao regulator odgovoran je za stanje u pravosuđu i čini mi se da bavljenje samim sobom i procesuiranjem određenih visoko pozicioniranih ljudi u pravosuđu je zapravo razultat unutarnje borbe koja je dominirala u smislu izbora ili ponovnog izbora ili prvobitnog izbora u VSTV, što smo imali situaciju da vidimo procesuiranje i glavnih tužilaca i tužilaca Tužilaštva BiH, što svakako šalje jednu vrlo ružnu sliku kad je u pitanju pravosuđe BiH. Naravno, VSTV pogotovo u zadnje vrijeme je odstupilo od određenih principa kojima se rukovodilo u svom radu, pa smo imali situaciju da zbog zloupotrebe Pravilnika o radu VSTV-a i izigravanja odredaba tih pravilnika o sukobu interesa imamo situaciju da su se imenovale osobe koje nisu trebale da budu imenovane u VSTV, da ne pominjem bilo koje ime. U postojećem Zakonu o VSTV-u nije u dovoljno mjeri razrađen mehanizam odgovornosti članova VSTV-a i obavljanja dužnosti člana ovog regulatornog tijela. Imali smo mnoštvo afera koje su zapravo potresale VSTV, koji bi trebalo da bude moralno čist i brilijantan, jer zapravo treba da pokaže jednu sliku stanja da, jednu moralnu sliku koja bi trebala da odiše u pravosuđu BiH. Nažalost, zbog svih tih afera i nemogućnosti uopće procesuiranja i odgovornosti članova VSTV-a mi smo sada u situaciji da kao zakonodavni organ donesemo izmjene i dopune zakona kojim bi ograničili, evo, ili smjenili VSTV. To je vrlo ružna i loša slika koju mi šaljemo javnosti ne samo bosanskohercegovačkoj, nego i međunarodnoj. Nadalje, ono što je, što je možda jedna negativnost koja se zapazila u radu pravosudnog, pravosuđa u BiH jeste ta neka klauzula slobodno sudijsko uvjerenje koje se pojavljuje kao argument koji isključuje svaki oblik rasprave o kompetentnosti sudije. Život nas je naučio da zapravo postoje i sudije koji nisu operisani od korupcije, koji nisu isključeni od bilo kakvih političkih uticaja itd. Zbog toga možda ovaj, ova klauzula u, ne bi trebala da se primjenjuje bar u nekom češćem broju. Takođe ocjenjivanje rada sudija i tužilaca je gotovo nepromjenjeno naslijeđe iz bivšeg sistema i zapravo je to na neki način direktan uticaj na rad sudija. Kad kažem direktan uticaj, jer zavisno od toga kako će ga neko ocjeniti zavisiće i njegov status u pravosuđu BiH, što svakako nije dobro. Dalje, što se tiče valorizacije rada pravosuđa uopće, nedorečenost zakonodavca, znači mi smo to krivi, ovaj srednji red, mi zastupnici, postala je tačka sporenja, znači, u odnosima između Parlamenta i pravosuđa uopće. Umjesto da bude osnova za reagovanje koja su po prirodi stvari nadležnosti zakonodavne vlasti, VSTV nije učinio ništa da se uspostavi dijalog pravosudne i zakonodavne vlasti, takva praksa je potpuno udaljavala, znači, zakonodavnu i pravosudnu funkciju u BiH. Nažalost, mi smo u situaciji da svake godine usvajamo ili primamo k znanju izvještaje o radu i VSTV-a i Tužilaštva BiH i to je jedan skup statističkih podataka koji nama u suštini ne znači mnogo, ali suštinska rasprava treba da bude ovakve prirode da zapravo generiramo gdje su ključni problemi u pravosuđu. I moram, naravno, požuriti radi ovog kratkog vremena. Po sadašnjem zakonu tužilac vodi istragu i to je zapravo jedno nasleđeno pravo iz bivšeg sistema kada je istragu vodio istražni sudija. Mislim da tu ima određenih neprincipijelnosti – zašto ovo kažem? Jer preuzeti ovlasti istražnog sudije po starom ZKP-u bivše zajedničke države SFRJ, da li zapravo, postavlja se pitanje – da li policija dominira istragom i da li ima zloupotreba u istrazi od strane policije kada podmeću, kada poturaju razne dokaze koji ne stoje itd. da li se Tužilaštvo i tužilac uopće može oduprijeti tome? Da li tužilac upada u zamku da bude dio tala? Koliko je bilo hapšenja, pritvaranja privrednika, koji su nakon toga, znači, proveli u istražnom pritvoru tri mjeseca ili šest mjeseci i nakon toga to nije polučilo ni optužnicom, ni krivičnom prijavom, nego gubitkom biznisa. Ko će za to odgovarati? O tome je bilo govora ovdje kroz zastupnička pitanja, ali nemamo priliku da ovako direktno razgovaramo na tu temu, mislim da je to jedan negativan trend, a ako hoćete mogu vam navesti koliko hoćete primjera iz te oblasti. Nadalje, što se tiče procesuiranja ratnih zločina i inače, poznato vam je da su u Tužilaštvu i Sudu BiH bili i strane sudije i mi smo imali .../govornik se upozorava na vrijeme/...situaciju da, evo izvinjavam se brzo ću završiti, mi smo imali situaciju da se evo iz Haga dostavili predmeta A i B, evo glavna tužiteljica je govorila o tim predmetima. Čini mi se da se otvaraju predmeti B u nedogled, sa težnjom da svjedoci ili materijalni dokazi se unište, odnosno svjedoci umru itd. i da to se stavi ad akta, a da se ovi predmeti A koji imaju jasnu perspektivu na neki način guraju malo u stranu. Mislim da to ne bi trebalo da Tužilaštvo upadne u .../govornik se upozorava na vrijeme/...zamku. Koliko je, druga stvar.../govornik se upozorava na vrijeme/...se otvaraju predmeti koji su došli iz Haga koji su završeni, zašto, kome je to cilj da se spuštaju na niže nivoe, mislim da je to pogrešna strategija zato što će, to ne doprinosi pomirenju i utvrđivanju istine nego naprotiv novim sukobljavanjima i sučeljavanjima na nižim nivoima.