Govor

Uvaženi predsjedavajući, poštovane kolege, poštovani članovi Savjeta ministara, poštovani gosti. Moja diskusija, ja ću svoju diskusjiju u ime Kluba SNSD-a pokušati usmjeriti u onom pravcu koji je nama Ustav dao i pozicija poslanika u Predstavničkom domu, a mislim, ne osjećam se kompetentno, osjećam se čak, uznemire me uvijek situacije kada ljudi prozivaju bilo kakve druge ljude u momentima kad im to nije eksplicitna dužnost, pogotovo u javnosti. Dakle, ja apelujem na kolege da mi pokušamo inače svoje djelovanje usmjeriti u pravcu kreiranja politika, starategija, donošenje zakona, nadzor nad provođenjem tih zakona onako kao što to izgleda u nekim razvijenim demokratskim zemljama i onako kako volimo da se pozivamo svi, da smo zato da uvedemo vladavinu prava. Po mom mišljenju, a i po višestruko i u temeljnim stavovima SNSD-a, stranke iz koje dolazim, pitanje pravosuđa je prosto neodvojivo od pitanja vladavine prava u svim zemljama, pa tako i u Bosni i Hercegovini tako da moram da vas podsjetim da je SNSD, jedna od rijetkih partija koja već u kontinuitetu deceniju stoji pri stavu da pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini je, nažalost, jedan političko pravni hibrid i konstrukt koji u dobro mjeri nema utemeljenje u Ustavu i pričati o vladavini prava, a imati ovakvu konstrukciju, ulazimo u jedan ozbiljan logički, ali i funkcionalni problem. Nije da nismo realni i znamo kako je sve išlo u određenim situacijama i određenim odlukama učestvovali su ljudi iz naše partije, ali i dalje mislimo da je jedino održivo, normalno i prirodno da se vratimo i pokušamo kreirati reforme koje bi došle iznutra i koje bi bile zasnovane na Ustavu. Mi se ovdje, evo, kao trudimo svi i volimo da upotrebljavamo i medicinske termine, pa ću i ja da upotrijebim slično poređene. Hoćemo mi nešto da liječimo, hoćemo da operišemo, nema šta nećemo, ali bez spremnosti očito da postavimo pravu dijagonozu, bez da targetiramo pravog uzročnika i pitanje je petlje i priznanja da li smo stvarno kao političari i izabrani predstavnici spremni da u ovom trenutku priznamo da mi kao Predstavnički dom stvarno i nemamo u ovom trenutku nikakvu specijalnu nadležnost, odnosno nikakvu nadležnost ni kad je u pitanju usvajanje, odnosno neusvajanje izvještaja o radu Tužilaštva, o radu, ili primanje k znanju, neprimanje znanju izvještaja o VSTS-u itd. Prema tome, vladavina prava, očekujem od svih kolega da će se danas pozvati na nju i želim da na početku ove, evo, diskusije dovodim u njenu suprotnost koja kaže – nasuport vladavine prava stoji vladavina čovjeka, jednog pojedinčanog čovjeka. Mi u ovom, danas ne postoji sigurno na svijetu, u Evropi definitivno, primjer da vladavina eklatantnijeg primjera od vladavine jednog čovjeka, odnosno suprotnosti vladavini prava od ovoga što mi imamo u Bosni i Hercegovini u ovom formatu visokog predstavnika i odluka koje je on donosio u prošlosti, ali, evo, od kojih može biti da neće odustati ni u sadašnjosti i u budućnosti. Dakle, ko god bude danas se pozivao na vladavinu prava očekujem da kaže da ta vladavina prava znači da niko nije iznad zakona i da odgovornost mora postojati za sve javne postupke i za sva javna donošenja odluka, ali isto tako skrećem pažnju da imamo situaciju da je visoki predstavnik u prošlosti i na osnovu odluka donošenih koje se tiču pravosudnog sistema i ovoga o čemu mi danas raspravljamo se izjašanjavao pred Ustavnim sudom otprilike da osporava mogućnost bilo kojeg načina da se njegova odluka osporava ili dovodi u pitanje pred bilo kojim drugim sudom. Za nekog ko želi da priča o vladavini prava, o pravosuđu, ja mislim da ne treba nikakav komentar, nego upravo treba petlja da se kaže i da se ogradi u XXI vijeku svako ko želi da se smatra demokratom ili građaninom koji zagovara, dakle, ove demokratske vrijednosti, evropske i moderne, XXI vijeka, da se ogradimo od takvih postupanja i da kažemo da ono što se dešavalo u prošlosti je nedopustivo i da moramo skupiti snagu i skoncentrisati domaće snage da pokušamo reformisati ono što se može i uskladiti ono što se može kako bismo normalno pokušali da se priključimo porodici savremenih evrospkih država. Zašto ovo sve govorim? Zato što naglašavam ovom prilikom da je pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini prilično nastao ovakav kakav je i čije lijepe produkte uživamo, evo, svi građani, privrednici u ovoj državi, nastao na bazi nametnutih odluka visokog predstavnika, počevši od odluke 2000. godine i nametanja Zakona o Sudu BiH, a nakon toga o Tužilaštvu, VSTS-u itd. Dakel, Ustav BiH nije predvidio nadležnost pravosuđa na nivou BiH i sve ono što se kasnije desilo moramo nazvati, ako želimo zaista da radimo na reformama i da ovo reformišemo u nekom željenom smjeru, nazvati pravim imenom i pokušati, opet kažem, zajedno nekako iznaći rješenje. Dakle, pored formiranja Suda i Tužilaštva na osnovu odluke i bez ikakvog ustavnog osnova, visoki predstavnik je donio zakon kojim je Sudu BiH omogućio preuzimanje predmeta, odnosno takozvanu proširenu krivičnu odgovornost i vi znate na šta je sve to u proteklom periodu znalo da liči. Također, visoki predstavnik počeo je da uvodi sisteme, kao što rekoh, viskih sudskih i tužilačkih savjeta i sve ovo što, na što je recimo ukazivao, evo, vrlo srčano i gospodin Magazinović, red je da se nazove, da je sistem u kojem mi sada svi, kao načelno, barem se, evo, izjašnjavamo da jako zamjeramo sudijama, tužiocima, kako nemaju odgovornost, red je da se to nazove da je, da su sudije i tužioci o kojima, evo, mi tako junački kritično govorimo, imenovani u sistemu VSTS-a koje je koncipirao i u BiH nametnuo visoki predstavnik. Ne samo to, mnoge sudije i tužioce su imenovali članovi visokih sudskih i tužilačkih savjeta koje je lično birao visoki predstavnik. Dakle, kao rezime ću reći sledeće, za nepostojanje nečega što se zove odgovornost sudija i tužilaca i VSTS-a je urađeno i zamišljeno u sistemu pravosuđa visokih predstavnika i OHR-a, odnosno da je dosadašnja reforma provedena upravo prema arhitekturi međunarodne zajednice i ovakva reforma kako je provedena, tako imamo i rezultate. Opet ću da ponovim isto poznat stav SNSD-a kakav je bio 2011. godine kada smo pokušali zajedno sa visokim predstavnicima Evropske unije da iniciramo opet vrlo svjesni realnosti unutar Bosne i Hercegovine, da iniciramo i provedemo nešto što su trebali biti željeni rezultati reforme pravosuđa kroz strukturisani dijalog. Napomenut ću samo četri dogovorena tada cilja u Briselu. Svi znamo, odnosno ko je htio da pročita, da se uputi kako je to išlo, odnosno kako nije išlo, koliko je ko htio uopšte i kakve je ko političke ciljeve zagovarao, odnosno pravio se nevješt, dozvoljavajući da opstane ovakav nakaradn u jednom dijelu pravosudni sistem. Još uvijek mislimo da postoji šansa ukoliko se vratimo i koliko imamo iskrenu volju i želju, da neke stvari popravimo, da se vratimo onome što je tada i dogovoreno u jednom dijelu u Briselu i što je napisano u Protoklu o ishoda ministarskog sastanka u okviru strukturalnog dijaloga između Evropske unije i Bosne i Hercegovine, pazite molm vas, prije pet godina, da se, hoću da kažem, sve što pričamo a da ne postupimo u strukturi onako kako treba da pričamo demagoški, pričamo da bismo se, evo, dodvorili kojekakvim biračima, svojim nekim simpatizerima itd. Dakle, vraćam se na četri ključne stvari, da je neophodno, pošto mi vrijeme ne dozvoljava dalje da pričam, da je neophodno donijeti novi zakon o sudovima unutar Bosne i Hercegovine za koje bi onda, naravno, u skladu s tim izmijenili Zakon i o Tužlaštvu, Krivični zakon itd., zatim novi zakon o VSTS-u i ono što je već pomenula, mislim, glavna tužiteljica, državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina. Za sve ovo navedeno, onaj ko je htio, ko je stvarno imao političku volju, imao je proteklih, hajde neću reći devet godina, da ne vraćam se u 2011., vratiću se samo do te 2005. kad je ovo potpisano u Briselu, sve ostalo, uključujući onu hitnost koju smo imali na prošloj sjednici Predstavničkog doma, smatram aktuelnom politizacijom i neprimjerenim, ako baš hoćete, i pritiskom na trenutno ljude u pravosuđu, a ključne stukturne probleme i ključne izazove i ono što smo se složili da jesu, očito još uvijek nažalost .../govornik se upozorava na vrijeme/... nažalost nemamo političku volju da rješavamo. Hvala.