Govor

Hvala predsjedavajući. Pa vidim da se Predlog ovog zakona za koji sam ja pokrenuo incijativu stavlja u razne i nepotrebne, da ne kažem, bezvezne kontekste. Povezuje se hipotetički ne znam ni ja sa čim više. Posebno želim da kažem da ovaj, ova moja incijativa nema nikakve veze sa nekim, hajde da kažem tako, posljednjim dešavanjima ovdje u Bosni i Hercegovini, zato što sam ja na Predlogu ovog zakona radio sa nekim ljudima, dakle, ima mjesec i po dana kad se nije ni znalo ni moglo pretpostaviti za neke stvari. Pa ne mislite valjda da sam ja to izbacio za dan, dva iz rukava, tako napamet i na takav način da bi on stvorio, da kažem tako, neke probleme pravne prirode, posebno ovi koji govore o sukobu zakona? Druga stvar, mi strukturalni dijalog imamo osam godina, već kako se vodi taj strukturalni dijalog pa dokle smo došli? Šta smo mi dobili iz tog strukturalnog dijaloga? Pa je li mi trebamo čekati još osam, šesnaest ili ne znam koliko godina pa opet da ne dobijemo ništa na kraju? Pa kome, sad gledam i slušam pojedine diskusije ovdje, ne slažemo se ni mi, ali nije trebalo ovako, nije trebalo onako itd., to postupati, pa kad i kako da mi krenemo u nekakvu incijativu da mijenjamo i pokušavamo promijeniti neko stanje? Ta hipotetička priča da će možda doći isti ili možda će doći gori, pa tom logikom mi kad bismo se rukovodili pa mi nikad nikog ne bi trebali smijeniti. Pa mi imamo situaciju recimo da, evo, ovdje nama poznato recimo da direktore svih agencija možemo smijeniti ako ima dvije godine negativan izvještaj o radu. A što ćemo ga mijenjati, možemo dobiti goreg? Pa mi imamo situaciju da VSTV ocjenjuje i sudije i tužioce i čak je propisao norme, donio Pravilnik kako ih ocjenjuje i koji su to konkretni rezultati koji se vrednuju kako bi dobili neku ocjenu i ako ne zadovolje, mogu biti smjenjeni, a sad svi kažemo ovdje da je opšta percepcija javnosti da je VSTV ključ svih problema i spoticanja ovdje, a onda kažemo ne treba ga smijeniti. A pogotovo kažemo, ne treba ga smijeniti jer ćemo možda dobiti goreg ili dobiti istog. Druga stvar, priča hoće li proći u Domu naroda ili neće proći u Domu naroda, to me sad posebno iznenađuje. Pa nikad nijednu incijativu ne bih pokrenuo ja u ovom Domu ili bi morao računati hoće li proći u Domu naroda ili neće proći u Domu naroda. Pa šta ima veze ako neće proći u Domu naroda? Je li to nas sprečava ovdje da pokrećemo incijative i da kao dikrektno izabrani ljudi iz naroda na izborima radimo nešta u korist tog naroda i pokušavamo promijeniti neku situaciju, neko stanje, da ovom narodu bude bolje. Pa ko garantuje da će, evo, ima ovdje još nekakvih prijedloga, izmjena i dopuna zakona itd., otkud znamo kako će to proći u Domu naroda? To jednostavno, mislim to mi nikako nije jasno i nemogu da shvatim da mi ovdje hipotetički tako to posmatramo, onda u suštini mi ne bi trebali ništa raditi ovdje, jer ne znamo kako će to proći na Domu naroda, ili da gatamo ovdje kako će to proći na Domu naroda ili, ovaj, da ako imamo incijativu, da mi idemo prethodno, usaglašavamo nešta sa Domom naroda pa da onda vidimo kome je milo šta, kome je šta drago itd., itd. Pa ljudi, ako smo mi konstatovali i ako je opšta percepcija domaće ovdje javnosti i Međunarodne zajednice koji su relevantni u toj stvari, ni na koji način ne pozivam ovdje Međunarodnu zajednicu bezveze, ne tražim da interveniše, s nikim se nisam konsultovao za ovaj Zakon iz Međunarodne zajednice, to vam dajem časnu svoju riječ ja ovdje, kažu da je problem u VSTV-u. Pa šta nam onda treba da uradimo mi, da činimo? Ja ne mogu to da shvatim. Drugu stvar, sam ovaj predlog, incijativa ovog Zakona koji sam ja podnio neće, i ja se slažem, sama po sebi nešta drastično promjeniti, niti napraviti bolje stanje, evo, ali, Stevandić opet kaže da to neće proći u Domu naroda, ali to je moja incijativa i ovo je moja namjera, da učinim nešta dobro. Ili da sjedim ovdje, da ništa ne radim, da izađem odavde i da ne pokušavamo ...