Govor

Zahvaljujem gospođo predsjedavajuća. Dakle, ova inicijativa nije ništa novo pred vama, kolege i koleginice, i pogotovo oni koji su bili u Zastupničkom domu u prošlom mandatu također jedno dva, tri puta Klub HDZ-a – HNS-a je pokušao, dakle, da se očituje prema ovim, pod znacima navoda, obvezama i ovoga Parlamenta kad je u pitanju, kad su u pitanju dokumenti koje je donio Europski parlament i Vijeće Europe. Nismo uspjeli prošli put i u ovom sazivu mandata kad smo negdje oko datuma na koji se odnosi ova inicijativa, a to je 23. kolovoz, također da inicijativa bude prihvaćena, nekim kolegama se nije sviđalo obrazloženje koje je išlo tada uz tu inicijativu. Za ovaj put, dakle, evo Klub i evo ako hoćete osobno ja smo priredili ponovno inicijativu da se to dogodi i da se prema ovome datumu očitujemo, odnosno prema ovoj inicijativi bez ikakvih obrazloženja, a u prilogu smo samo dostavili određene dokumente koji govore o ovome datumu. Dakle, ovo je datum kojeg je Evropski parlament usvojio i on ga obilježava, mi predlažemo da se to takođe dogodi. Kod nekih kolega ova inicijativa izaziva nedoumicu u smislu kojem oni govore, da je to revizija povijesti, da je to izjednačavanje, dakle, fašista i antifašista. Dakle, uopće to niti ima veze s tim, niti je namjera toga bila, niti je to valjda Europski parlament htio kad je donosio ovakav, ovakvu odluku o ovome danu. Dakle, govorimo o žrtvama, mi govorimo o žrtvama tako se i nosi naslov, a zaključci koji su priloženi uz ovu inicijativu samo daju mogućnost da Vijeće ministara nađe načina kako ćemo ovaj daum obilježavati, kakav će on imati karakter u našim dokumentima obilježavanja značajnih datuma, blagdana, praznika, već kako hoćete. I s druge strane jedan zaključak nudi jednu mogućnost, preporuku nižim organima, nižim tijelima vlasti, prije svega lokalnoj samoupravi, da se prema događajima iz eto prije sedamdeset godina odnose kako treba i prema žrtvama iz tih događaja, a to znači da pokušaju naći načina da utemelje radna tijela, da li vijeća, općinskih vijeća ili poglavarstava koja bi radila na prikupljanju dokumenata legalno, legitimno, multietnički, multikulturalno, kako god hoćete, dakle da se jedanput oda počast tim žrtvama kojih je svuda po BiH i ne zna se mnogima za trag. Mnoge udruge i udruženja, institucije skupljaju te podatke, rade, imaju problema. Zašto imaju problema? Zato što to nije unificirano, zato što to nije uređeno kako treba. Postoje zakonska uporišta da ta tijela koja rade, recimo, pri općinskim vijećima, kako se ovdje predlaže, imaju i izvješća koja podnose općinskim vijećima, ali da rade preko tužiteljstava i sudova kad se na takve ostatke naiđe i da to bude sasvim legalno i transparentno i da se možda na ovaj način skine stigma o mnogim pitanjima o kojima se otvara i ovdje priča u ovom Parlamentu, recimo, kad je bilo obilježavanje Blajburga ili sjećanja na te žrtve ili mise i tako ili nekih drugih, dakle, opservacija o tom temama. Zato predlažem da, bez obzira na ova mišljenja, dakle, odnosno radi se o mišljenjima koja bi trebali ne prihvatiti i da se jednom inicijativa ova prihvati, a da Vijeće ministara izradi i da način kako ćemo posvetiti pozornost tome, tome, dakle, događaju, tom danu. A ako nismo sad obvezni, jer nismo članica Europske unije, tamo u dokumentima Europskog parlamenta i Europske komisije stoji prijedlog da to urade i zemlje koje su na putu ka evropskim integracijama, zašto ne vidim razloga, ponavljam opet i završavam s tim, radi se o samo davanju dužnog pijeteta žrtvama, a žrtava je bilo. Žrtava je, dakle, bilo to ne možete osporiti i odluka Europskog parlamenta ne odnosi se na naš prostor, mi možemo sad otvoriti priču o našem prostoru, ali dakle ona se odnosi i te kako na širi prostor EU i Europe općenito, svijeta i ne vidim razloga da se tome pristupa na bilo kakav drugi način osim da se prihvati da se ovaj dan obilježava na dostojanstven način, način na koji predloži Vijeća ministara, da je to Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Evo, ja ne vidim razloga, ali završiću s jednom rečenicom, koju sam našao prigodnu za ovo moje obraćanje. Dakle, ovako, svi ćemo proći kroz vrijeme, ali imamo obvezu i prema prošlosti i svim žrtvama, ali i generacijama koje dolaze održati živom kulturu sjećanja i poštivanja pokojnih. Dakle, kao jedan doprinos ovome što sam ja rekao. Hvala lijepo.