Govor

Zahvaljujem gospodine predsjedavajući. Dakle, prije svega nekoliko osvrta o ovome što je gospodin Arnaut govorio. Mi zakon imamo, je li on dobar ili nije dobar, evo očito nije. Ima raznih mišljenja da se treba mijenjati i to je u redu. Dakle, naš ćete stav na koncu ove priče znati i on će vama biti poznat. Jasni stavovi naši gospodinu Arnautu neće nikada biti zato što ih ne želi da ih čuje, niti želi da ih uvaži. I njegove, ovaj, ..., ne samo ovaj put, ko ne podrži ovaj Zakon, i tako, znate koliko vas se bojimo od toga što vi pričate – ko ne podrži, evo vidjet ćete naš stav na kraju, ali ne zato što vi nama prijetite ovdje – ko ne podrži bit će ... Međutim ja bih sada nešto konkretno o Zakonu. Znači mi smo o ovome Zakonu već raspravljali na Parlamentu i ima tamo što sam ja govorio, a bazirao sam svoja razmišljanja o ovome zakonu, Prijedlogu zakona na mišljenjima Vijeća ministara, Ministarstva pravosuđa, kako je rekao i gospodin Arnaut. I tamo se vidi, dakle, u nekoliko stvari da se predloženim odredbama ne zna koliko je neovisna operativna i operativna samostalnost ovog povjerenstva koje se predlaže i niz drugih stvari, pa npr. da se takođe treba vidjeti kako to sve uskladiti sa odredbama osnovnog organizacionog propisa Zakona o upravi. I da ne govorim, dakle, nekoliko stvari koje su date u Prijedlogu ovoga zakona, samo mi je sada interesantno kome ću ja to uputiti, dakle ko će pripremiti nekakve moguće izmjene do drugog čitanja između ova dva čitanja. Hoće li ova skupina zastupnika ili šta da radimo, naš je prijedlog bio da to Vijeće ministara, međutim očito evo ide ovim putem kojim ide. Pa evo, ako će kolege ostati pri ovakvom tekstu ja im predlažem da onda uzmu u obzir ovu raspravu što je već vođena na Parlamentu, pa recimo i moja diskusija, pa stavove Vijeća ministara, pa stavove Ministarstva pravosuđa, pa same, dakle, članke, same članke u tekstu, ponuđenom tekstu Zakona, primjer članak 5. koji govori o zabrani, o ... zabranama zastupnicima i javnim funkcionerima, a dobro znamo da smo ukinuli „bijeli kruh“ na neki godinu dana. Znači treba tu vidjeti šta je jedno s drugim. Znači, ne možete ljudima oduzimati pravo koje su nekad imali, sad im odjednom zabranjivati da se zapošljavaju i da nešto komuniciraju tijelima vlasti kada više nemaju nikakve obaveze prema njima. Ili recimo, ovaj, članak 11. znači on govori o tome „bijelom kruhu“, pa zatim članak 14. koji govori o srodnicima. Znači, postavlja se pitanje možete biti, može vam biti sin, može vam biti kćerka, da ste sa njom u zavadi, da uopće ne govorite, dakle kako ovdje se nalaže da se daju podaci, možda uopće ne komunicira ta obitelj. Mislim treba te stvari vidjeti i omogućiti da to bude što jasnije i transparentnije. Osim toga, recimo pitanje radnog iskustva ili profesionalnog iskustva za članove povjerenstva, meni se čini da je preveliko, znači kao da će biti sudci Ustavnog suda. Pa zato recimo, ovaj, zašto ne bi parlamentarci ipak bili u sastavu toga povjerenstva, to je moje razmišljanje. Znači, evo nekoliko stvari koje želim da pridonesem da kolege koje će i dalje biti predlagači ovoga teksta do drugog čitanja probaju uvažiti, rekao sam već, obavljenu raspravu, mišljenje Vijeća ministara, Ministarstva pravosuđa i ove neke primjedbe koje sam iznio, pa da nam do drugog čitanja, što se u pravilu ne događa, dakle ponude nekakav novi tekst ili nešto malo bolji tekst, da ne moramo to amandmanski rješavati. A, dakle, stav HDZ-a ćete na koncu ove priče čuti i vidjeti. Hvala lijepo.